Reltih je bio, za neke mio,
Jer uvijek bi isti san usnio.
Divna prostranstva, livade cvjetne,
Jesenje, zimske, ljetne, proljetne.
Reltih je bio, vilenjak smrti,
U šaci je znao, život da vrti.
Druga većina ljudi bi mrijela,
Čim za to ime, pitat bi htjela.
Reltih je bio, samo izgubljen brat,
I jednim je potezom, stvorio rat.
Možda je okolina kriva bila.
Možda je okolina, sve to učinila.
Reltih je bio kralj u svoje dane,
Reltih je sam sebi vidao rane.
U jednome jutru ranom, u mrazu,
Reltih je za sobom ostavio stazu....
Post je objavljen 27.07.2008. u 00:36 sati.