Marketing
Before 16 years was the day when I started a search for love
Rođendan. Jedan dan u godini. Jedan dan potpuno jednak drugima, osim što znaš da si jednu godinu stariji. Negativno gledajući: jedna godina života manje. Ali ne, danas bi kao trebala biti sretna, i jesam. Valjda. Katkad se toliko pretvaraš da je sve uredu da na kraju ne znaš da li se više uopće pretvaraš. Od rođendana svaki put očekujem previše, očekujem savršen dan, u kojem je sve po mom. U kojem me svi slušaju, dobivam što želim, vesela sam. Kad sam bila manja, bilo me je lakše razveseliti i zadovoljiti, ne zato jer sam tražila manje, nego zato što sam tražila ostvarivo, nešto, vjerojatno, materijalno. Samo ste mi trebali kupiti neku super igračku, i evo mene već prštim od sreće. Sad samo očekujem da svi budu sretni doma, da se niti jedanput ne posvađamo, da budemo jedan dan u godini što više zajedno i družimo se. Ali, izgleda da tražim previše. Starci rade, burazi se cijeli dan glupiraju i popeli su mi se više na vrh glave, a tortu još nisam vidjela, a već je 9 sati. Mislim, znam da su mama i tata dali sve od sebe, da tražim previše od buraza i sve to, ali ipak... ipak očekujemo nešto više za rođendan, pošto je to jedan dan u godini. Samo jedan.
Ali, ajde, bit ću sretna. Imam roditelje i braću koji me bez obzira na sve vole i trude se to katkad pokazati, makar im baš i ne ide. I da, bit ću sretna jer od nekih određenih osoba nisam očekivala da će mi čestitati rođendan, a opet s druge strane, za one koje sam se nadala, nada se nije izgleda isplatila.
Htjela sam približno savršen dan. Ali, savršenstvo u toj mjeri baš i ne postoji. Kad gledam što sam dobila, i ne mislim samo na materijalno, nisam dobila puno, ali kad vidim koliko su se određene osobe trudile to popraviti, sretna sam. Zahvalna.
Pitali su me: što želiš za rođendan?
Ali, čemu odgovoriti na to pitanje ako je tvoja iskrena želja neispuniva. Uvijek bih odgovorila: ne znam, jer ljudi obično očekuju: "Pa, htjela bih: torbu, novi novčanik, šminku, role i sl." Ali, što ako ja nisam jedna od njih? Isplati li im se objašnjavati da moju želju ljudska ruka ne može ispuniti? Ne. Oni vjerojatno ne bi shvatili. Jer, ne shvaćam ni ja u potpunosti. Zašto mi je to što želim toliko bitno? Pa do sada sam mogla živjeti i bez toga.
Ako nešto snažno želiš, to ćeš i dobiti.
Ah, da je bar toliko jednostavno. Sve su to priče za djecu. Jesam dijete, ali toliko naivna nisam. Puste priče, riječi. Gdje su djela?
Preostaje mi samo snažno puhnuti u svijeće i zaželjeti, ponašati se kao dijete, nevino i naivno... dijete koje je upoznalo zaljubljenost i na nju gleda samo pozitivno. Jer danas je dan, jedan dan u godini kada trebamo biti sretni, makar to značilo da zažmirimo na nedostatke ovoga života....
Sretan mi rođendan!!!! :)
pozdrav
Post je objavljen 23.07.2008. u 20:58 sati.