Marketing
Dorian(n)ino ogledalo, sedmi nastavak ...
Mora biti po izboru.
Neka se mijenja, samo neka se ništa ne promjeni.
To je lako, nemoguće, teško, vrijedno pokušaja.
(Wislawa Szymborska)
Autori fotki u slideshowu su moji prijatelji s Ptičice (neke od njih znate):
majc, mladen, madrugada5 (tixi) dada38, uzorita, misko, zinder (googo) ... i ... hihihih ... rusy (tko li je to?)
...
Noge je same poniješe put rijeke.
...
Sjedio je na stubištu koje se spuštalo do vode, ogrnut kišnom kabanicom, iako kiša nije padala. Nije primjećivao nit udice koju je trzala ulovljena riba, no njezine je korake čuo iako je hodala tiho u svojim starim platnenim patikama. Lice mu se ozarilo, nasmijao se glasno.
Pobjeći će Vam ulov, rekla je.
Namotao je nit na kolut i izvukao oveću srebrnu ribu, otkačio je s udice i pustio je natrag u rijeku.
Sretne li ribice, kazala je. Ulovljena, pa puštena ...
He he he, možda joj se i svidim, pa mi se opet vrati, uzvratio je.
Smijem li sjesti do vas? upitala je.
Već sam se uplašio da ćete produžiti ...
Nadao sam Vam se jučer i prekjučer. Kišilo je, a Vi rekoste da još uvijek volite gacati po barama ...
Spustila se na stubu, na pristojnoj udaljenosti.
Kamen je hladan, rekao je i svukao svoj platneni prsluk. Presložio je prsluk napola, pružio joj ruku i pomogao joj da se pridigne, podmetnuvši svoj prsluk na stubu.
Onoga ste dana samo odjednom odjurili. Nisam Vas valjda nečim uplašio? Tek kad ste nestali, shvatio sam da Vam se nisam predstavio i da Vam ne znam ni ime.
Dorian ... rekao je, pružajući joj ruku.
Dorian? kazala je i nasmijala se. Pa mi smo imenjaci.
Drago mi je, ja sam Doriana.
Pomislila je kako je dodir njegove ruke topao, stisak snažan ali ne i grub. Upravo je pomislila kako je produžio stisak ruke malo dulje nego što je uobičajeno, kad je on nježno povukao njezinu ruku i rekao:
Zamolit ću vas da mi načas vratite moj prsluk.
Ustala je, gledajući ga zbunjeno. Tada je iz džepa prsluka izvadio posjetnicu.
Doriann K., uz ime je bila i znanstvena titula, ime institucije u kojoj je radio, broj telefona i adresa. Doriana je shvatila da je adresa iz drugoga grada i pitala se otkuda on ovdje.
Dorian ... s dva n?
A ja sam Doriana samo s jednim ... htjela sam reći - s jednim n ... a posjetnicu nemam ... odnosno imam, ali ne sa sobom ... zapetljala se, zbunila i pocrvenjela ...
Doriann, s dva n ... rekao je.
Rođen sam kao blizanac, no moj je brat umro prije krštenja. Mati je željena nazvati nas Dorian i Nicolas, pa kad ostadoh sam, ona u moje ime umetnu i bratov inicijal ...
Uzgred, ne samo da sam rođen kao blizanac, iako sam odrastao kao jedinac, rođen sam u znaku blizanaca, premda baš ne vjerujem u horoskop ... i premda ne znam zašto bi Vas to uopće moglo zanimati ...
Uvijek nosite posjetnice kad krenete na pecanje? našalila se.
Da, uručim posjetnicu svakoj ribici koju upecam ... a tada je shvatio što bi njegova šala mogla implicirati pa se zbunio i uzmucao ...
Baš sam glup, kakva glupa šala, oprostite ...
Posjetnicu ponijeh nadajući se da ću Vas opet sresti. I da nećete opet odjednom pobjeći ...
gemini sign
Spuštao se suton, a oni su još uvijek sjedili na stepenicama i razgovarali.
Rijekom je do njih doplovilo jato divljih pataka, a među njima i jedan usamljeni labud.
Žao mi je, rekla je Doriana pruživši labudu dlan, danas nemam ništa za tebe. Labud ju je nježno kljucnuo i otplovio dalje.
Džepovi su mi uvijek pun mrvica, rekla je Doriana Doriannu. Obično ponesem pecivo ili krišku kruha, pa hranim ptice il' ribice. No, danas nisam ništa ponijela ...
He he, a da pogledate bolje? nasmijao se šeretski.
Možda je barem jedna mrvica ipak ostala, za usamljenog labuda ...
...
Nisu niti primijetili da se ponovo naoblačilo, dok kiša nije pljusnula.
Navukao joj je svoj prsluk i ogrnuo je svojom kabanicom. Uzaludno je protestirala, pokušavajući mu vratiti barem prsluk.
A pecaljka? upitala je.
Ma, nek je voda nosi ... odgovorio je.
U blizini je krčma, sklonimo se tamo, dok pljusak ne prođe.
Potrčali su, on ju je obgrlio i raširio kabanicu nad njihovim glavama, a Doriana se, zaštićena kabanicom i njegovim širokim ramenima, osjećala tako sigurno. Obuća im se sasvim promočila dok su trčali kroz visoke travke i grmove cikorije. Ubrzo su bili pred vratima omanje daščare na čijem je ulazu cvjetao grm plavih irisa.
Uđoše unutra. Iako je tuda često šetala, Doriana nikada nije bila u toj krčmi pa ju je začudilo ugodno ozračje koje je unutra vladalo, unatoč neuglednoj i oronuloj fasadi. Bijelo plavi karirani stolnjaci, na svakom stolu svijeća i cvijet irisa, utaknut u malu bijelu vazu. Grupa gostiju upravo je plaćala račun, pa potom otrčaše do kola parkiranih na ulazu. Doriann i Doriana sada su bili jedini gosti.
Ja sam parkirao malo podalje... Pričekat ćemo dok se pljusak malo smiri, pa ću Vas onda odvesti kući.
Nema potrebe, imam mobitel u torbici, pozvat ću taksi.
Ni govora, ja ću vas odvesti do vaših vrata i pričekati da uđete. No, dok pljušti, mogli bismo nešto pojesti i popiti.
Možda malo kuhanog vina, da se ugrijete?
Dok je on naručivao piće, Doriana je otišla do toaleta. Ručnikom je istrljala mokru kosu. Dok se gledala u ogledalo, požalila je što u torbicu nije stavila ni četku, ni ruž za usne ... No, ustvari, ruž joj i nije bio potreban, usne i obrazi bili su joj rumeniji no što bi željela, a plave su joj oči iskrile.
Čaše su već bile na stolu, kuhano se vino pušilo, mirisalo na cimet i klinčiće ...
Ja vozim, pa smijem popiti samo čašu, no vama bi dobro došle i dvije, kosa vam je napola mokra ... valjda se nećete prehladiti.
Dok su pijuckali vino, naručeno je jelo bilo gotovo. Doriani je prijao vreli riblji perkelt preliven preko širokih domaćih rezanaca. Jelo je preporučio Doriann, rekavši da obično ovdje večera kad je na pecanju.
Posao me povremeno dovodi u vaš grad. Iako sam relativno često ovdje, nisam među poslovnim suradnicima stekao i prijatelje. No, sprijateljih se s rijekom, podsjeća me na onu kraj koje sam odrastao.
Odbila je ponuđene palačinke, prihvatila je i drugu čašu kuhanoga vina.
Krčmar je u kasetofon ubacio CD s ugodnom glazbom, dovoljno tihom da ne smeta njihovu razgovoru.
Posjetnicu niste ponijeli, no ja bih vas zamolio da mi kažete broj telefona ... i da mi dozvolite da Vas ponekad nazovem.
Napisala je broj telefona, svoje ime i prezime na papirić i pružila mu ga. Pogledi im se susretoše. Dorian se nasmiješio i rekao joj: Kosa Vam se osušila, Doriana, a mnoštvo plavih kovrčica na svjetlosti svijeće liči na lijepi oblak ... Oči Vam postadoše tamno plave i iskričave ... ne znam zašto mi se učiniše sive kad sam vas prvi put sreo.
Ponoć je već bila prošla kad su krenuli. Na izlazu sretoše starca pod otrcanim kišobranom. U košari je nosio nekoliko pupova crvenih i bijelih ruža, nadajući se da će ih uspjeti prodati gostima. Doriann je izabrao jedan bijeli ružin pup i poklonio ga Doriani.
...
Odvezao ju je do njezina stana, izišao iz automobila i dopratio je do ulaza.
Pričekat ću dok ne uđete, rekao je.
Pozdraviše se.
Kad je ušla u kuću i zaključala vrata, Doriana je prinijela usnama ružin pupoljak, leđima se oslonila na dovratak, osluškujući. Njegov je automobil još neko vrijeme stajao pred ulazom, a zatim je čula kako se odvozi u noć.
(...)
Oči ima, ako treba, jednom plave, jednom sive,
crne, vesele, bez razloga pune suza.
(Wislawa Szymborska)
Dodatak 1:
Danas mi je Marijana napisala e-pisamce i zamolila me da joj pomognem da obavijesti sve zainteresirane o pokretanju foruma namijenjeg mladima od 11 do 21 godina.
Njezin poziv zainteresiranima glasi:
postani dio tima i..
postani urednik
postani novinar
postani designer
utječi
kreiraj
iskoristi svoj potencijal
Za zainteresirane evo i linka: sreganeet (teenagers, 'naopačke')
Marijani i svim 'teenagersima' želim uspješan početak i lijepo druženje.
Dodatak 2: kišni dan ...
Post je objavljen 25.07.2008. u 00:01 sati.