Jutro.Bijela svjetlost padala je sa prozora i smetala mi pogledu.Nisam voljela jutro.Više volim tamu gdje ničeg nisam svjesna,gdje moj um može djelovati.Naravno,kao i u svakog živog bića i moja je koža tražila tračak te bijele svjetlosti.Nisam je htjela ugroziti.Ipak ona skriva sve moje misli u sebi.Trebam se žrtvovati za nju.
Žamor mojih cimerica iz spavaonice se pojačavao.Nisam se obazirala.Vjerovatno su razgovarali o najnovijoj modi ili svemu onome što zanima djevojke ove dobi.Ostala sam u svojoj sobi spremajući se za nastavu.Uvukla sam se u uniformu.Zaljubila sam se u nju već sinoć.Crna boja me štiti od pogleda,daje mi sigurnost.Pogledala sam kroz prozor.Olujni valovi su i dalje udarali od stijenje iako nije bilo nazanke nikakvoj oluji.Razbijali su hridi odbijavši se visoko u zrak.Bjelina snijega je tome davala sablazan osjećaj.Ta razorna snaga vala svakog bi otjerala,svakog bi prepala.Ali u meni je izazivala strahopoštovanje.Gledati nešto tako snaćno,tako razorno za mene je bila privilegija.Još kad bih imala priliku stopiti se sa tim,moj život bi bio potpun.
Žamor mojih cimerica se pojačao.Netko je pokucao na moja vrata.
Ja:-Naprijed.
Pojavila se Tamova glava iza koje su me neke djevojke pogledom ubijale.
Tam:-Dakle,spremna za prvi dan?!
Ja:-Pripreme su još u tijeku.A šta ti radiš ovdje?Nisi valjda došao vidjeti kako se spremam?!
Tam:-A slušaj,mala si ti još da samostalno lutaš po akademiji.Netko te mora usmjeriti.
Ja:-I ti sebe smatraš osobom za taj posao?
Tam:-Pa znam skoro cijelu akademiju.
Ja:-Gle,snaći ću se,ok?Uostalom,pola sam stvari sama preživjela.Ne treba mi pomoć oko snalaženja na akademiji.Sama ću sve uraditi.
Prišao mi je bliže,čak preblizu,bliže nego ikad.
Tam:-Znaš,ne bi trebala imati takvo mišljenje o životu jer nitko ne završi sam.Uvjeriti ćeš se.
Unijeo mi se u lice.Njegov pogled je ušao duboko,preduboko u moje oči.Nisam se crvenila,ostala sam previše zbunjena.Tek sam sad shvatila koliko je njegov pogled prodoran.Nisam mogla skinuti pogled sa njegovih zlaćanih očiju.Bile su previše zamamne.
Odmakao se.
Tam:-Uredu,ako tako želiš.Al znam da ćeš me kasnije tražiti da ti pokažem.
Ja:-Načekat ćeš se.Snaći su se ja i bez tebe.
Tam(odlazeći):-Vidjet ćemo.
Zatvori vrata i ostavi me samu sa svojim mislima.
Zbunjena sam.Ne shvaćam šta je ono bilo.Nikad mi nije ono uradio uradio.Previše se približio.Znala sam šta to znači.Da,brinuo se za svoju mladju "sestru".Nikad me nije ostavio na cjedilu,nikad...za sada.
Ja:-Šta?!
U sobu mi je upala djevojka ružičaste kose.
-Zašto ja?!?!?
Trosnula je na pod.Očito je na silu ugurana.Druge djevojke su je samo hladnokrvno pogledale.
-Jer mi tako kažemo.
Zalupiše vratima i ostave nas same.Stajale smo skamenjene,zapravo ona je sjedila a ja sam stajala.
Ja:-Ovaj...kako ti mogu pomoći?
Ona:-Ma ugurale su me da se raspitam odakle znaš Tama.Neke od njih su u njega pa kad su ga vidjele sa tobom mora da ih je spopala ljubomora.I neka je.Prenaporne su.
Ustala se brišući uniformu od prašine koje nije bilo.Tek je tad shvatila situaciju.
Ona:-Aaa znam tebe.Ti si ona nova što je jučer došla sva pomočena na večeru i kojoj su se većina smijala zbog toga.
Ja(crvenjevši se):-Da,pretpostavljam da sam ta.
Ona:-Drago mi je,ja sam Raven Evangeline Eillis Willow.
Prva pomisao na njezino ime bila mi je:-Čovječe koliko je.
Ona:-Da,da znam,predugačko ime.Roditelji su mi malo udareni(na dobar način naravno) tako da su mi dali to ime.Trebalo mi je 3 godine da ga upamtim.To naravno ne znači da sam glupa kad ne mogu svoje vlastito ime zapamtiti već mislim,ono,dijete sam pobogu,pa ne mogu upamtiti svaku sitnicu koju mi kažu.
Sve je to izgovorila u jednom dahu i mene ostavila bez teksta.
Ona:-Uglavnom možes me zvati Rav,kratko,jasno i ,što je još važnije,lako zapamtljivo.
Ja:-Ja...mislim da je to ime koje neću tako brzo zaboraviti.
Rav:-I bolje ti je jer zbilja ne želim smišljati druge nadimke.Ah,da.Tvoje ime je nešto...
Ja:-Lana.Lana Maundrell.
Rav:-Drago mi je napokon upoznati curu o kojoj se Akatsuki sinoć raspričao.
Ja:-Molim?!
Rav:-Pa nije da je sad baš pretjerivao ali...uglavnom rekao je da si prestidljva,pretiha,previše povučena u sebe al da si slatka.Još je nadodao da bi mene šutirao da si malo drugačija.
Ja:-....
Rav:-Ma ne brini se.Prije ću ja njega nego on mene ako saznam da se sa nekom smuca.
Ovo je sigurno bilo najduže pripovijedanje koje sam ikad čula.Jednostavno me je ostavila bez teksta.Nikad nisam vidjela osobu sa toliko energije,sa tolikim žarom može sve izgovoriti a da se nimalo ne umori.Um mi se još nije snašao jer nikad nisam doživjela toliko naviranje informacija.Još je pritom bila opuštena.Nije izgledala kao obična djevojka.Bila je previše lijepa.Crte lica i njezin stas bili su potpuno drugačiji od svih koje sam vidjela;jednostavni a opet složeni.Ostala sam zbunjena.
Rav:-Uff,mislim da je vrijeme da pođemo na doručak.Nemam namjere da idem na predavanja gladna,a vjeruj mi nemaš ni ti.Pokušala sam i bilo je katastrofa.
Uhvatila me za rukav.Torbu sam uzela u zadnjem trenutku.
Jurile smo stepenicama kojima smo jučer uvedene u spavaonicu te izašle u hodnik.Sad je svjetlo osvjetljivalo svaki kutak.Nisam mogla vjerovati da svjetlost može nešto onako prelijepo tamno preobraziti u svijelu prostoriju.Nestala je sinoćna čar.Sve je svjetlo oduzelo.Bilo mi je drago što smo trčale tako da se nisam mogla još više razočarati.
Uletile smo u dvoranu kao posljednje pridošlice.Rav se naravno snašla i sa pouzdanjem odmarširala prema našem stolu dok sam ja ostala stajati.Kao da nije bila dovoljna promjena hodnika,sad su svi buljili u mene.Osjećala sam na sebi pogled skoro svakog živog bića.Osjećala sam se nagom,izloženom njihovim pogledima.Rav je to primjetila te se vratila po mene i uzela me za rukav.
Rav:-Hajde,nestat će hrane.
Ja:-Da,naravno.
Napokon smo sjele.Preletjela sam pogeldom preko stola.One djevojke iz sobe i dalje su me ciljale pogledom.Brzo sam pogledala prema praznom tanjuru koji je ležao ispred mene.
Rav:-Nemoj to raditi.
Ja:-Ha??Koje??
Rav:-Nemoj im dopuštati to zadovoljstvo da upravljaju tobom.Previše su se umislile kao i sve cure koje dodju na prvu godinu ovdje.Nije ovo ništa neobično.Upoznat cu te sa tri jedine normalne na ovoj godini.Jednu si već upoznala (pokaže na sebe),a ostale dvije ćeš tijekom dana,nadam se.
Ja:-Ah,hvala.
Rav:-Niš.Uvjek sam ti na raspolaganju.A sad uzmi i jedi.
Ubacila sam si 3 prepečenca na tanjur te počela jesti.Imala sam osjećaj gune u ustima iako je preprečenac bio svjež,još topao.Morala sam je pitati.Nikad mi se ovo nije dogodilo,barem ne ovako brzo.Bilo je prečudno,previše nestvatno.
Ja:-Raven...
Rav:-Molim te zovi me Rav.Idemo ispočetka.
Ja:-Ok.Rav...
Rav:-Da?
Ja:-Ovaj....zašto si takva prema meni?
Zbunjeno me pogeldala usta punih preprečenca.Nije žvakala.
Ja:-Mislim,nitko me nije tako brzo prihvatio.Nikad nisam nikog tako brzo upoznala.Zašto?
Skrenula je pogled kao da je uhvaćena u klopku,njezine oči su odavale tu zbunjenost,ali nestala je u trenu te ju je zamjenio njezin smješak.Pogledala me je.
Rav:-Pa učinila si mi se ok osobom iako si malo previše povučena.To smo sinoć zaključili.A i kako je Akatsuki sinoć pričao o tebi pomislila sam da bi bilo uredu da te upoznam.Samo nisam baš očekivala onakvu situaciju koja nas je zatekla jutros.Al dobro,bolje prije nego kasnije.Takodjer...
Tu je zastala.Pogled joj je otišao negdje iza mene.Kao da se premišljala.Vratio se onaj pogled od maloprije,samo što se sad duže zadržao.Uskoro su njezine oči,njezine savršene plave oči gledale u moje.
Rav:-Vjerujem da ćemo se dobro slagati.Mislim,Akatsuki nikad ne greši u izboru osoba.Ja sam vrhunac njegove sposobnosti.Nadam se da ću imati povjerenja u tebe.
Nisam mogla vjerovati da netko ima takvo mišljenje o meni.Uvjek sam bila ispod svih,nikad pimjećenja,nikad žapažena,i što je najvažnije,nikad nisam htjela biti.
Rav:-Hajde,jedi.Dug je put pred nama.
**********
nije nesto jer sam ga pisala 3 noci al ne zaredom tako da je nekako previse nabacano...
jos nisam imala odakle vaditi inspiraciju nego iz WT-a....
naravno pomogli su mi,al nisam imala svoji glavnu inspiraciju uza se....
ugl nadam se da ce vam se svidjeti barem malo...
ubacila sam novog lika....
i da raska hvala na cekanju...
napokon ste ga dobili pa me ne trebate vise piliti...xD
enyoj...
Post je objavljen 23.07.2008. u 02:42 sati.