Marketing
Sv. Vedrimire, uzdamo se u te
stvarno nema smisla da se zadnji post kojeg ostavimo prije odlaska u Motovun zove „Voda u ušima“ (Igore, otkud ti uopce to?!). Trebao bi ti biti neki mračni i opsceni naslov koji će privući mase čitatelja koji će potom željni još žutila pohrliti putem brda filmova. No, mi slutimo da će ti ljudi nekako ovako il onako već doći gore k nama i bez tog famoznog naslova.
Nemremo,nemremo više. Trebao je ovo biti post o prekjučerašnjem tulum, koji se uspio održati u revijalnom tonu, kako smo već svikli. Iako ustvari cijeli dan nismo znali koliko će se ljudi pojaviti, Igor je tvrdio da će se on od umora onesvijestiti prije nego što gosti stave prvi zalogaj tatarskog bifteka u usta, iako je produkcija imala sastanak cijelo popodne umjesto da nabace „beauty sleep“ prije tuluma zagrijavanja, iako s nekim ljudima već danima komuniciramo samo skype-om, tulum je prošao kako treba. Naravno da tu sad nećemo iznositi razni prljavi veš, sočne tračeve ili opscene slike, ali se riječ dvje može napisati.
Igor i Lada su ujutro uspješno otišli u lov na kravu i istrančirali pošten komad bifteka.
Isti je kasnije tijekom večeri bio uspješno pretvoren u tzv. tatarski biftek s visokim ocjenama publike.
Mislili smo i na ne-mamojede pa su oni dobili svoju porciju zelenjave i sira.
Tanja V. (NE-mamojed) je donijela komad pršuta iz Drničevaca (ili kako li se ono zvalo, Tanjaaa!?) i stručno ga izrezala. Svaka joj čast.
Igor je preživio do jutra, i glumio je dobrog domaćina.
Dragi susjedi su dobili par vreća flaša za recikliranje (ekološki smo svjesni i socijalno osviješteni).
Lada je u ponoć dobila tortu i 27 neugasivih svjećica uz lagane taktove neslužbene himne (bognampomogo) Umbrella.
Godeč i Stella su odmjerili snage pred "dizajnerskim okom", Stella je premoćno pobijedila, što je sasvim u redu.
Tulum je kao i svaki pristojni tulum počeo intoniranjem hrvatske himne, a završio djelom u kuhinji, djelom u hodniku, kak se već spada.
Maloljetne djece nije bilo u blizini, Filip se ozbiljno i odgovorno sprema za posao blagajnika na Motovunu.
Bila je jedna epizoda s domestos maramicama u wc-u al o tom nebismo podrobnije.
Oko 4 ujutro u miru i bez prizivanja policije i susjeda razišli smo se svak svojim putem, a prethodno donekle doveli stan u red.
Ovako kad se priča i ne zvuči kao neka ludnica. Nama je bilo dobro. Očekujemo da će nam još bolje biti na Motovunu. Ustvari, to već znamo. Vjerujemo da ni vama neće biti loše. Nama je podrum u Maksimirskoj postao premali, i čeznemo za motovunskim suncem koje nas prži dok na brdo dovlačimo Festival. Pa, vidimo se na brdu, 10. put. Jedva čekamo!
Post je objavljen 22.07.2008. u 19:33 sati.