Pregled posta

(...)

Evo i mene.Nakon dugoo vremena.Vjerojatno se pitate zasto ne obrisem blog ako ga ne mislim pisati.E pa razlog zasto ga ne zelim obrisati je taj da jos uvijek imam nesto za reci,s vremena na vrijeme.Samo posljednih dana ne znam kako da to kazem,a da netko to ne shvati na krivi nacin.Svasta se desilo u ovih par tjedana ili mjesec (ni sama vise ne znam) od kada nisam nista napisala.Rijesila sam
ve jesesni krenuti u prvi razred srednje skole,pojavljuje se strah...Strah od gubljenja meni zaista dragih ljudi,prijatelja...Znam da,ako smo zaista pravi prijatelji,ne bi trebalo biti nikakvih problema,ali opet...Postoje neki ljudi koji uporno uvjeravaju moje prijatelje da cu ih,kada krenem u skolu,zaboraviti.I sama pocinjem strahovati od toga.Nadam se da nece biti tako,ne smije biti tako...(...)



Opet se moj post svodi na prijatelje,a nisam zeljela da tako bude..hehe..Ali nema veze.Oni su meni najbitniji na svijetu i zasluzuju barem nekoliko postova na ovom blogu,ako ne i sve...Kao i u svakom postu,odlucila sam promjeniti neke stvari...Samo sto sam ovaj puta to i
ucinila...Nasla sam si ljetni posao,ucim novi strani jezik,uzivam proucavajuci sve o fotografiji i nadam se da ce iduca godina biti bolja...Iako ni ova nije losa,ali uvijek moze bolje...