Marketing
Ba'a', Chequah ili - Gromoptice
Izvještaji o gigantskim pticama dolaze iz svih krajeva svijeta, i ponavljaju se od davnih vremena do danas. Priče o neobično velikim pticama spominju se u gotovo svim starim civilizacijama. Međutim, tzv. Gromoptice su prisutne samo u sjevernim dijelovima Amerike. Ovo ime (eng. Thunderbirds) nadijenuli su im američki domoroci, jer su vjerovali da donose grmljavinu i kišu mašući golemim krilima dok lete zrakom i munje kad zatvore oči. Ipak, opisi domorodaca i ljudi danas nisu previše različiti. Moderne dojave o Gromopticama dolaze iz raznih dijelova Sj. Amerike, a ponajviše iz Pennsylvanije. Mark A. Hall, jedan od najvažnijih istraživača priča o Gromopticama, iz mnogobrojnih je dojava opisao ove životinje:
"Ove ptice svojom izvandrednom veličinom i snagom razlikuju se od bilo koje druge vrste, bilo gdje na svijetu. Procjene o rasponu krila su nagađanja. No promatrači su ponekad uspijevali odrediti veličinu ptice promatrajući objekte u blizini ili su pak imali priliku duže promatrati pticu dok se odmarala. Procjene su najčešće bile između 4,5-6 metara. Dok se odmara ili dok stoji na tlu, ptica je vjerojatno visoka negdje između 2-2,5 metra. Ptice su jako tamne boje."
Najveći poznati raspon krila ima podvrsta albatrosa (Diomedea Exulans), 3,6 m, i, dok ovo nije ptica grabežljivica, raspon krila je ipak impresivan. Andski kondor (Vultur gryphus) i Kalifornijski kondor (Gymnogyps californianus) su jedne od najvećih ptica grabežljivica na svijetu, s rasponima krila od 3,2 i 3 metra.
Grabežljivice koje poznajemo nisu opremljene dovoljno snažnim nogama, zbog čega se većinom hrane strvinama i love manje životinje. Ali zamislite Gromopticu, navodno sposobnu podići jelena ili čovjeka s tla.
Vjerojatno najpoznatiji slučaj iz kojeg doznajemo o ovome je onaj iz Lawndale-a u Illinoisu. 25. srpnja 1977., oko 21:00h, trojica dječaka igrali su se u vrtu kuće jednog od njih. Odjednom su ugledali dvije velike ptice kako im se približavaju. Krenule su ravno na njih. Dvojica dječaka uspjeli su pobjeći, ali treći, Marlon Lowe, nije. Jedna od ptica zgrabila ga je za ramena svojim kandžama, podigla ga pola metra od tla i nastavila ga nositi zrakom otprilike trideset metara. Dječak je dozivao roditelje i otimao se te ga je ptica napokon pustila. Prošao je relativno neozlijeđen, iako je napad na njega ostavio psihološke posljedice.
Iako neki događaj smatraju najobičnijom pričom, više je svjedoka opisalo ptice kao crne, s bijelim prstenom oko vrata, što pomalo podsjeća na izgled Andskog kondora. Do danas, ovaj incident nije razjašnjen.
Još uvijek ne postoje fizički dokazi o velikoj nepoznatoj ptici grabežljivici u Sjevernoj Americi, umjesto toga, oslanjamo se na moderne i stare opise svjedoka koji tvrde da su je vidjeli. Međutim, postoje dva zagonetna fotografska prikaza Gromoptice, ili barem neke nepoznate vrlo velike ptice. Prvi je nastao iste godine kada je napadnut Marlon Lowe i u istoj državi. 30. srpnja, John Huffer, bivši marinac i fotograf, snimio je 30 metara filma koji prikazuje dvije ptice kako odlijeću sa stabla nedaleko od jezera Shelbyville. Film je visoko kontroverzan i mnogi smatraju da se na snimci radi o običnim lešinarima. Do danas, vrlo malo truda je uloženo da bi se obavila procjena veličine ptica u filmu.
Drugi mogući fotografski dokaz je još veći misterij - jer možda čak ni ne postoji! Sporna slika je "Fotografija Gromoptice", nastala krajem 19.st. u Texasu. Fotografija navodno prikazuje 6 odraslih muškaraca ispred štaglja gdje je velika ptica prikovana za zid. Mnogi su rekli kako su vidjeli fotografiju, uključujući Ivana T. Sandersona koji je navodno nabavio fotokopiju 1966. Iste godine dao ju je nekim ljudima koji su tragali za Gromopticama. Kako to obično biva, fotografija je kasnije izgubljena. 1963., U članku nazvanom The Monster Bird That Carries Off Human Beings! ("Čudovišna ptica koja odnosi ljudska bića"), kojeg je napisao Jack Pearl u časopisu Saga , spomenuto je kako je fotografija bila objavljena u izdanju Tombstone Arizona Epitaph-a iz 1886. Potraga za fotografijom završila je bez rezultata, osim članka nastalog 26.04.1890. o 5-metarskoj ptici koju je nekoliko rančera pronašlo u pustinji. Dakle, misterij fotografije Gromoptice nije ništa bliže tome da bude riješen nego što je to bio prije 40 godina, kada je fotografija prvi put spomenuta.
Naposljetku, što su Gromoptice? One su misterij. Kao što su ih i starosjedioci često viđali, i ljudi danas susreću se s njima diljem sj. Amerike, opisujući ih kao ptice mnogo veće od bilo koje poznate vrste ali izgledom slične kondoru. Neke teorije nazivaju gromoptice preživjelim pterodaktilima. Neki govore da se radi o teratornima (teratorni su bili goleme ptice koje su živjele u pleistocenu, čiji je raspon krila bio veći od 7,5 metara). Iako se smatra da su izumrli, izgled teratorna poprilično podsjeća na Gromoptice.
Sjeverna Amerika prepuna je misterija, među kojima su i Gromoptice, jedne od najenigmatičnijih kriptida na svijetu.
Zbog dezinformacija, kao što je "Fotografija Gromoptice", i nedovoljnog zanimanja da se pođe u potragu za njima, nije ni čudo da su ove životinje ostale neotkrivene, baš kao i toliko mnogo drugih kriptida diljem svijeta...
Post je objavljen 22.09.2008. u 11:21 sati.