Htio sam jedan drugi post, ali njega ću nakon ovog brzopoteznjaka... jer me u zadnje vrijeme stranci nešto stalno vuku za jezik. Ispast ću fakat nekakav ksenofob, no što im mogu - kada se mnogi zapadnjaci ponašaju kao da su pali s Marsa, te im je nužan baby sitter i brisač guze.
Kako se ti ljudi živi, te s glavom na ramenima, vraćaju sa svojih putovanja - meni je i dalje enigma. Uglavnom, vijest kaže
Vozili se golupčići u vlaku, neki Australac i neka što mu srce travi, koju je vjerojatno upoznao na seks vikendu u Tajlandu. I vozili se tako od Budimpešte do Hrvatske, željeći se gondolirati po Veneciji. Kad ono...ups, gle čuda - pa njoj treba tranzitna viza za ulazak! Policija ih skinula sa vlaka i uputila da se vrate nazad od kud krenuše - te izvade vizu, jer je žena ilegalni ulaznik u zemlju. A što će? Pustiti je pa dobiti suspenziju, jer gospoja, osim što, kako sama tvrdi, ne zna beknuti strane jezike ili engleski - ne zna da joj treba viza?
Ali, ne samo što je gospon zaljubljeni Barton ogorčen na taj postupak te pokreće web stranicu(!), citiram: "Shame on you, Croatian Government" pa da i on javno pljucne kad već svi pljuckaju, nego je i ogorčen što im nitko nije rekao da vlak putuje do Venecije kroz Hrvatsku. Kaže da je to izričito trebalo pisati na karti, te da treba viza. Jer otkud bi to bata znao, što ih braća Mađari nisu za rukicu uzeli, ukrcali u vlak sa svim uputama i dali sendvič u staniolu i dvojni C, te da ne razgovaraju sa starijim stričekima?!
Gosn Burton tvrdi da govori u ime svih tih tranzitnih patnika kroz naš konclogor, a naši novinari su naravno, puni razumijevanja...shame, shame.
Fakat, kako se to Australci, da ne velim Tajlanđani, spremaju na put, desecima tisuća km udaljen od njihovog doma? Tako što mozak stave u off, spreme u frižider i započnu pravocrtno gibanje prema odredištu? Fuj skupljanje informacija, pa zar nije cijeli svijet kao u njihovoj pre-peezdehni negdje usred oceana? Gosn pravednik je još k tome i odvjetnik, no da ga pitaš, vjerojatno ne bi priznao da postoji univerzalna pravna abeceda u vidu izreke "nepoznavanje zakona ne ispričava".
Kako to da nama treba viza za Australiju? Shame. Sjest ću i ja kao tuka u aeroplan pa nek se usude izbaciti me... odmah web-dizajniram www.kangaroofascists.com
Općenito, znaju me fascinirati neki(!) od stranaca i zapadnjaka koji se dotepu do naših krajeva. Sjećam se da je prije nekoliko godina bila vijest kako je neka tinejdžerka Švicarka od cca 15,16 g. krenula na ljetovanje u Zadar, a u Senju krivo izašla iz busa i stala kod benzinske pumpe. I tako stojeći i čekajući da se nešto desi i da netko dođe po nju. Na suncu od preko 35 Celzijusa, satima, ne pitavši nikog ništa. Dok se nije nakon par sati onesvijestila.
Nedavno sam bio poslovno u Dubrovniku. I u gradski prijevoz, autobus s ogromnim brojem 7 i oznakama mjesta od kud do kud prometuje, ulazi sredovječna Amerikanka (onako sva dotjerana i suha unatoč sparini, primjećujem da svi Ameri izgledaju otporni na atmosferilije), te priupita: "Excuse me, is it a round trip or a one way journey?". Mislim, ljušteći slojeve prijevoda, više manje je jasno što nju brine (da je ne bi odvezao autobus na pustu hrid i tamo ostavio bez povratka), ali zar nemaju i tamo autobuse, s brojevima i odredištima? Plus što barem u Dubrovniku, ako ne u Zaostrogu, postoji vjerojatno tona informacija o javnom prijevozu na svim jezicima, a koje je sve vješto izbjegla.
Vozač je tupo gledao koju sekundu, u busu gužva, nemir, svi čekaju da krene...a onda doslovce rekao "it's a bus."
Japanac i Japanka (Koreac/Korejka?, bili su malo pokrupniji) koji su npr. sjedili u jednom restoranu pola su sata potpuno uznevjereno i izgubljeno vrtili jelovnik koji zapravo ima jednu stranu, ponovljenu na više jezika. I nakon tog performancea, onda se slijedećih pola sata dogovarali s konobarom oko toga da im donese po čašu vina, uz gestikulacije kojih se ne bi stidio ni Louis de Finnes. Čovjek ima čelične živce, a oni, obzirom i inače na iz aviona vidljivu iskazanu apsolutnu nesvjesnost gdje su - sreću - ako su dogurali više dana u stranoj zemlji i vratili se domu svom u jednom komadu.
Sjećam se Portugala prije par godina, kada je u lokalni autobus Sintra-željeznička stanica-dvorac u Sintri, ulazio japanski par. Naravno, uznevjereni pogledi i pitanje, citiram: "Koto?". Vozač gleda u čudu. Oni opet "Koto?". Tišina. On klimne glavom, oni uđu. I svi zadovoljni, što god Koto značilo. U Rumunjskoj bi im povadili sve organe. Nažalost.
Sjećam se i davne vijesti o mladom japanskom paru (klasika, šiza frizure, starke, izgubljen pogled) koji je ostao zatočen na cestovnoj barikadi usred unakrsne pucnjave Izraelaca i Hamasa tijekom druge intifade, u Betlehemu. Doslovce je napravljen prekid vatre, sjede i čekaju i hamas i izraelci, pa je napokon dotjerano vozilo koje ih je evakuiralo, a na pitanje što su tamo radili odgovorili su "tourists, tourists".
Ako ne funkcioniramo točno onako kako se funkcionira u svim tim imaginarnim zemljama, te sve ne nacrtamo ideogramima i povedemo ih za ručicu, zaista neki stranci, prestrašeni, s torbama i novčanicima preokrenutim naprijed na prsa, zgužvanim mapama u rukama (ali ne bi majci nikog domaćeg upitali) - trebaju vodiče, za koje sam se uvijek pitao otkud tolika potreba da ih, za moje standarde ponižavajuće, kao djecu vodi netko s dignutim kišobranom u zrak. Ako već ne trebaju i skrbnike.
Post je objavljen 22.07.2008. u 12:30 sati.