Marketing
Nešto sam zakinuta s inspiracijom ovih dana. Zakinulo me, kao , dosta je bilo, idem nekom drugom. Tako rekla i otišla.
Pa se ti sad misli. Pa se ti sad vadi. Pa ti sad znaj.
Kako ću pisat kad mi inspiracija okrenula leđa? Kako pitam ja vas?
Neće me i bok.
Rekla mi je ovako : čuj, malo mi postaješ dosadna. U istoj glavi bit, nije to za mene. Bez uvrede stara (tako mi je rekla STARA !!!!) , nemoj uzet za osobno ( to mi isto rekla, n e m o j u z e t z a o s o b n o !!! ) al ja ti sad idem.
Nego kako da uzmem nego za osobno ? Ovako me ostavit, na sred puta i otić?
Pa to ti ni najgori neprijatelj ne bi napravio!!
Mislim , najgori bi neprijatelj te zgazio. Ostavio i zgazio. Tako da mu ništa ne možeš, to bi ti on napravio. Zapalio bi te! Nožem te probo! Ne bi te živu ostavio to je sigurno.
Al ona ne. Ona te samo ostavi.
Pa se ti sad vadi.
Evo, čak su me i jutarnje mise ostavile na cjedilu.
Sve je krasno počelo. Te lonci, te otisci prstiju, te samoperuće wc školjke i taman se pomislim kako je to dobro da su mi mise upravo neizmjerno bogate životnim iskustvima te životnim istinama također, kadli me i tu izda.
Krene pričat o turistima. O Slovencima. O talijanima.
Mislim neš ti teme. O tome svi sve znamo. Diš to slušat il nedajbože komentirat. Di pitam ja vas?
Lonce ti meni daj! Lonce ! I poklopce!
I eto. Zato sam šutke ovoga jutra.
Glava mi prazna ( sjetiti se početka posta o inspiraciji izdajničkoj kuč..), duša me boli ( pročitati tekst u zagradi prije s posebnim naglaskom na zadnje dvije riječi),
tijelo mi pati.
Pak danas stoga samo pozdravljam štovane blog-prijatelje i sve koji se takvim osjećaju uz pjesmu "pijem da je zaboravim".
(o.a. mislim da nije potrebno posebno naglasiti da je do današnjeg laprdanja dovelo jutrašnje preozbiljno diskutiranje o turizmu i turistima. Pri čemu posebno napominjem da su diskutanti savršeno kompetentni o istom i pričat!!!. NE žive na moru, NE bave se turizmom. Toliko . )
Post je objavljen 22.07.2008. u 09:42 sati.