Marketing
Neeej na na naaaaa
Sjedim u svom komadiću (sve)mira, pod okriljem noći skrivena od svijeta. Htjela sam napisat kako sjedim tu, prazne glave, kako ne mislim ništa, samo sjedim. Ali shvatila sam da su mi misli uvijek samo malkice pritajene ispod ove mirne površine praznine. Ako se čovjek sad pita kako je to moguće, moj odgovor bi bio: Godine prakse. Moje su misli često negativne ili uznemiravajuće. Tako sam naučila potiskivat ih. Nanananananaaaaaa nanananananaaa neeej na na naaaaa itd je dobra metoda. To moje nananana i nej na na naaa ponekad postane zaglušujuće. Kad poželim o nečem smireno razmislit, dogodi se da nej na na naaaa ne odustaje, te se pitam šta je to samnom? Zar sam tu metodu toliko usavršila da je zaživjela vlastitim životom, neovisnim o mojoj volji? I ako je to moguće, koliko još toga moj mozak može obavljat meni uprkos? Šta bi moj mozgić mogao kad bi ga umjesto nej na na naaa metode, šopala nekim drugim, konstruktivnim vježbama? Ovo je zastrašujuća misao. Mislim da je neeej na na naaaa metoda strašna stvar! Najbolja! Ne mislit! Ne mislit je spas za nas! Jer jednom ako započneš koristit mozak, možeš zalutat u strašne vode spoznaja. Možeš npr spoznat da si priglup! O strašne li pomisli! Onda, tik prije nego ponovno dozvolim neej na na naaa da preuzme, pomislim: Bolje je umišljat si kakvu takvu inteligenciju, nego shvatit da si glup(a). Neeej na na naaaaa ne samo da sprečava preopterećenje možganih vijuga, ono i smiruje, uspavljuje i donosi utjehu. Moglo bi se reć da sam izumila nešto (odmah i patentiram! - nisam baš tako blesava) od koristi za čovječanstvo. Samo, znači li to da nisam totalno glupa ili da sam idiot savant a ni ne znam za to? Hmmmm Neeej na na naaaaaj!!!!
Kakva je to mjesečina ovih noći!!! Stvorena ne nebesima, zakulisanom igrom Sunca i Zemlje, na dar nama sanjarima. Jeste li ikada sanjarskim očima upijali sliku mjeseca, osjećali se sretnima samo zato jer ste sretnici koji smiju podići pogled k toj, od - od romantika pa do cinika, toliko opjevanoj ljepoti? Jeste li upadali u romantična ili filozofska raspoloženja i jeste li vidjeli čovjeka u mjesecu? Ja vidim lice koje ponekad mreškaju brige ili tuge a ponekad se blaženo smješka. Pitam se koliko ljudi na ovome svijetu istog trena čini isto kao i ja... Koliko različitih ljudi, odasvud. Mogu li oni osjetiti mir koji osjećam ja? Mogu li oni shvatiti kako je savršenstvo samo iluzija? Mogu li ih upitati, poslati im poruku po čovjeku na mjesecu: Pomirimo svoje nemire. Priznajmo si da smo drugačiji. Ja sam nesigurna i odlučna, smirena i divlja, volim bjelinu i šarenilo, sve od jednom. Ti si plaha i hrabra, zamišljena i britkog uma, uredna i površna....sve u jednom. On vjeruje. Ona ne vjeruje. Ono što je meni najvažnije, tebi je nebitno. Ne moramo se sprijateljiti, ne moramo voljeti. Ali možemo li se, razlikama uprkos, možemo li se prihvatiti ili bar tolerirati? Stvarno je čudna ta Luna ovih noći.
Noćas šišmiši ne lete. Sitna kiša tapka mi po prozoru. Bura puše nekako preko volje, nije joj srce u tome. Lijena noć. Poželim odmah da podivlja priroda u noći, da naslijepo udaraju refuli o kamene zvonike. Neka se zaljulja stari grad! No kišica i dalje samo tap tap tapka lijeno. Sat kod Lože kuca 3 puta. Mislim na .... neeej na na naaaaaa
Post je objavljen 22.07.2008. u 02:11 sati.