Jägerbrau
Iz duboke šume vraćaju se lovci
noseć mrtvu divljač svakojakog roda:
zečeve i lije te poneku srnu.
Nešto će se jesti, nešto da se proda.
Umorni od hajki, prašnjavi i znojni
otvaraju vrata lovačkoga doma,
na stol velik bacaju ulov mnogobrojni,
iz kaputa izvlače tijela svoja troma.
Teške čizme skidaju da noge odmore,
a za njima čarape iz kojih se puši,
zatim noge umaču u velike lavore
i odmah im bude ugodnije pri duši.
Vode iza nogu žuti su ostaci
i gorak miris imaju, kao da još gnjiju.
Pivom ih proglasimo (šteta da se baci)!
Prodat ćemo ljudima, neka samo piju.
Ljudi ko ljudi, zgrade ko zgrade (samo veće i ljepše od zagrebačkih), mostovi kako Levant reče. Samo im je piva odvratna. Zanimljivo je proučavati njihovo viđenje povijesti. Ima znakovitih diskrepancija kad se uporedi s našom.
Nakon mnogo introspekcije i vanjskih podataka došao sam do zaključka da živo ništa ne valjam ma koliko se trudio sniziti kriterije. Bojim se da ću isto još mnogo puta zaključiti i da bi prestanak takovog gledanja na sebe tek bio propast.
Glede nekih prijedloga da ja nešto mrzim te da sam na nešto nabrušen, postoje dva zamisliva odgovora pri čemu je stvarnost linearna kombinacija istih.
Jedan je to da me zbilja živcira kad si ljudi grade iluzije ili su naprosto lijeni da dođu do stvari do kojih sam ja došđao bez problema. Također me nervira bilo kakav oblik laganja.
Drugi je da me itrira činjeničnost prvog pa smišljam kojekave modele da se malo umirim. Uglavnom pokušavam svemu dati ime i definiciju, pr čemu napadam ona stara imena za koja procijenim da navlače na pogrešne ideje.
Primjeri su dobro/zlo, pravo i demokracija. Njedno od to troje/četvoro ne znači baš ono što mu ime kaže.
Dobro i zlo su očigledna posljedica postojanja grupa i sustava vrijednosti. Dobro je što nama ide u korist, a zlo što je na štetu. Prirodi je inače sasvim svejedno.
Pravo je pak posljedica bahatosti vlastodržaca i gluposti humanista i liberala. Da mi netko iz čista mira kaže da npr. slobodno mogu ići kud me volja, pitao bih što si to lice umišlja i je li možda puno kakvih opasnih namjera.
A demokracija je u svojoj biti anarhija. Toga u ljudi prilično očito nema pa nije u redu nazivati polupromjenjivu aristokraciju nekim zamagljujućim imenom.
Ovo gore su samo pokušaji da prvo sebi definiram sve što stignem. Modeli pak pokušavaju općeraširene nazovidefinicije strpati u ljudsko ponašanje. Prema tome, iako dobro i zlo sami po sebi ne postoje, unutar družbe lovaca na zmajeve moram se držati norme da su zmajevi zla bića, a s njima i društvo zaštitnika zmajeva. Ljepše rečeno, za taj sustav navedena razdioba svega postoji.
- Dosta si namlatio.
Jap. Laku noć!
Post je objavljen 22.07.2008. u 00:54 sati.