Od sutra prestajem! I swear! Jučer sam ždero jer sam si rekao kako odavna nisam bio doma, da je red pojest nešto ko čovjek... Danas je tata kriv što je išo po čevape maloprije, inače nisam imo namjeru večerat... Tako, od sutra pazim što jedem jer ne želim da mi susjedstvo (od 50 godina naviše) prestane govorit kako sam se lijepo steso i kako samo zanosno izgledaju moje obline... Doduše, trudio sam se plivat jučer i danas koliko se dalo, tako da vjerujerm da se dio svinje u mom želucu s punim pravom tamo nalazi.
Dobro, afera zvana vađenje nove osobne je za danas gotova. Morah prepješačit cijeli grad jer blizu policije nema niti jedna banka ili pošta tako da se nema gdje uplatit državni harač... Dok sam kao kakav adventurist tražio komad poštene banke, usput smo mati i ja obišli „Stanicu za južne kulture“ ne bi li mojoj sirotoj mesožderki kupili malo svježe siromašne zemlje. Nema, kao što i ničeg ostalog u Dbk nema. A jadna mesožderka triput već prerasla grastu, ždere ko luda i raste ko tarmana... Neka, Bogu hvala, nek jadne biljke.
Sutra idem na pregled za oči (bilo bi i vrijeme više, mislim da i ćorave kokoši imaju bolji vid od mene), samo je pravovremena božanska intervencija spriječila mater da me odma i kod zubara naruči. O tom potom, ima vremena, ne treba sve odjednom, sačuvaj Bože. Također ću i uzet nove cvike jer je trenutni okvir već u nekoliko navrata ispuštao dušu veoma glasnim i tugaljivim uzdasima no ćaća ga je uvijek u zadnji tren reanimirao. Sutra mu tražim zamjenu, odslužio je svoje. Nekako sam uspio uvjeriti mater da mi treba MANJI okvir jer ona je htjela da uzmem JOŠ VEĆI. Sada, oni koji su me vidjeli in vivo znaju kolike cvikse nosim (relikt onih vremena kada mi je glava bila za tri broja veća) i stoga mogu zamisliti koliko bi steveurkelovski izgledao s većim cvikama. A-a. No can do. Neima šamse!
Sada idem slušat malo muzike i pustit želudac da probavi čevape u miru, jadničak. Totalno mi ga je žao, mislim da ću ponovo implementirati „no dinner“ rule. Prošlo ljeto je bilo izdrživo, zato sam pocuclo tristo voćnih jogurtova jer svaki put kad bi ogladnio, drmnuo bi jedan. A bilo je i fino, nakon tjedan dana ti se ogadi večera i sam pogled na hranu iza nekih ura je repulzivan.
Draška... Vidjet ćemo se čim-čim prije, samo da se riješim, evo, državnih, rodbinskih, zdravstvenih i inih obveza. Onda možemo na čevape (ukoliko budu za večeru, objed će biti oskudan) u Taj Mahala ili kud već.... A ići ćeš sa mnom i do škole u devetom....E.
Dobro, ide Medo (i rastura u Heroesima!!!) spat jer mu se spi. More je još uvijek predivno, Trebinjaca još uvijek pun k****, auta kao u New Yorku..... Tako to valjda mora bit, ko bi ga zno....
Post je objavljen 21.07.2008. u 22:55 sati.