Eto tipakam konacno. Dosla mi je zelja za pisanjem još neki dan, al' mi je komp bio u problemima i tipkovnica mi nije fukncionirala, tako da su vjerojatno moje originalne ideje koje su bile od svjetske važnosti propale samo zato jer glupa tehnikA nije bila korisna onda kad je trebala, a moji su prstići bili toliko lijeni da uzmu olovku i počnu prenositi ideje na papir. Toliko dugo čekam taj počasni trenutak kada ću opet moći pisati po svojoj tipkvnici i onda, gle čuda, nemam ništa pametnoga za napisati i podijeliti s vama…( volim ove tri točkice, svi ih vole… nekad se samo s njima može toliko toga reći. Kako bi sada moja prijateljica rekla; fascinantno.)
Kad bolje razmislim, često mi se to događa; toliko dugo nešto priželjkujem i čekam i onda na kraju shvatim da se sva čar potrošila u samom iščekivanju ah … opet ja sa tri točkice… i opet, a svaki put nesvjesno, to je valjda nekakva potreba. : )
ewo wam dvije pjesme od tine vukov, pjesme su preprepre lijepe.-..
Kao pijesak medju prstima
Zadnji dani ljeta prolaze
ti plivas kroz tamne valove
sjedim sama tu na obali
djevojka koja se lako zaljubi
Zadnji dani i ja gledam te
ti se penjes na vrh stijene visoke
pa mi mahnes prije nego sto ces skociti
mahnes djevojci koja se lako zaljubi
Ref.
Ovo su dani kada sve
cini se sve je moguce
cini se kao da bi ti
mogao mene voljeti
Ove cu dane pamtiti
vise se nece vratiti
nestaju poput sna
kao pijesak medju prstima
Snovi sad znam od cega su
tvoj macak na prozoru
ti jos spavas, brod u luku pristaje
neke djevojke se lako zaljube
Zadnje jutro, ljeto odlazi
spremam stvari, necu plakati
ti se budis i nasmijes se
neke djevojke se lako zaljube
Post je objavljen 21.07.2008. u 22:33 sati.