Marketing
"Oh no I`ve said too much"
Rijeka.
Grad po mjeri.
Dovoljno velik da nije monoton.
Dovoljno malen da se ne osjećaš kao samo još jedan osamljenik u gomili.
Premda je samoća zapravo ono što sam tražila ondje.
Tjedan dana psiho-analize vlastite svijesti.
Podsvijesti zapravo.
Ponekad je najbolji način da samostalno napredujemo taj da razmislimo dobro o svim potankostima našega života.
Napravimo filter u glavi.
Koji će razdvojiti dobre i loše, stare i nove pojedinosti. Detalje. Vremena. Događaje. Ljude.
I moj filter je radio, da.
I zapravo sve ono što je razlučio i odvojio, već sam davno shvatila.
I svi oni predmeti žudnje su na neki način pali u mojim očima.
I nisu toga vrijedni.
A svejedno ih se držim?
Još radim na rješavanju problema.
Ali nekako što god odlučim, što god napravim, kad god na ovaj ili onaj način sve to shvatim i krenem dalje, nešto se desi. Nešto zaiskri. I rasplamsa plamen debilnosti u mojoj glavi. Koji sve vraća u početno stanje.
Znam. Glupo.
Ali što mogu. Proći će sve to jednom samo od sebe.
A do tad će moja podsvijest tražiti nove predmete.
Već je počela.
P.S. Tko god bio *opet ja* bilo bi lijepo kad bi se predstavio, jer sam ja veoma znatiželljno dijete, pa me to kopka naravno...Pa ono, ti se predstaviš, žena i ja te častimo pivom i tako to. ;)
Voli vas Muha =))
Post je objavljen 21.07.2008. u 20:41 sati.