Marketing
BEZ NASLOVA (nemam inspiracije)
Već ste navikli da je kod nas uvijek veselo.
Veselo, baš stvarno veselo ili "veselo".
Susjedov pogreb prošao je dostojanstveno. Bio je stari Bjelovarčan, svirao je u gradskoj limenoj glazbi, radio kao soboslikar, tako da ga je znao cijeli grad.
Mlađi članovi obitelji, sinovi i unuci nose se mnogo lakše s gubitkom, najteže je ženi, koja je provela s njime više od dvadeset godina. Jer, kako kaže, svi će se razići, svatko ima svoju obitelj, a ona će ostati sama.
Poznajem je godinama, radile smo zajedno, znam da će unatoč iznenadnom gubitku, smoći snage da se odhrve tuzi i samoći. Unatoč tužnoj prilici, drago mi je da sam upoznala njezine tri sestre o kojima sam dosad samo slušala. Predivno je vidjeti kako se braća i sestre iz mnogočlanih obitelji slažu i daju podršku jedni drugima. Njoj će njezin tvrdi, gorštački, drniški gen dati snage...
A Rex... on se vuče po dvorištu, tu i tamo malo potrči, zalaje, ali uglavnom leži pognute glave.
Kako to već biva, na ovakvim okupljanjima, vidi se sve i svašta. Tako dolaze poznanici, istinski prijatelji, ali i oni koji profesionalno kruže i mukta se najedu i napiju. Jedan takav, toliko me iznervirao da sam skoro pukla. Susjed je blizu Noska, teški muktaroš i tračljiv k'o baba.
Došao je sa pogreba prije svih, preskočio misu i htio klopu prije reda. Kako je netko za vrijeme pogreba trebao ostati kod kuće, ostale smo - druga susjeda i ja. I s njom sam nekad radila i inače je jako draga osoba. I ona je pukla, otkačila ga.
Kasnije je stigao i naš glumac Navojec. Malo je podigao atmosferu svojom jednostavnošću i opustio nas sve. Opisivao nam je svoje bisere iz mladosti, svinjarije koje je radio roditeljima. Razgovarali smo o mladima danas, o obrazovanju i odgoju i na kraju se svi složili da u ovom trenutku kad vlada nezaposlenost - posve je svejedno koju profesiju biraš. Pa onda neka djeca barem biraju ono što vole.
Mali Patrik je svojim dolaskom na svijet prouzročio problem - uglavnom kod male Tare. Osjetilo dijete da nije u centru pažnje, pa tjera bracu iz kuće. Pa kad se malo pomirila sa sudbinom, sad nikako da shvati da beba nije "beba" za igru.
Štaka-baka završila ponovno u bolnici. Nije uspjela ponijeti ni svoju, uvijek spremnu torbu sa stvarima. Potjerali je u kombi hitne, samo u pidžami, šlapama, s gazom u rukama. Javila nam preko nečijeg mobitela gdje leži.
Ja odjurila k njoj, donijela joj pidžamu i veš, okupala je...
Ona se brzo ušaltala i zabavlja cijeli odjel. Svojim šarmom postigne sve što želi, svi joj ugađaju i obožavaju slušati njezine priče.
Izgleda da je alergična na ambroziju, koje fala bogu ima preko puta kuće, na bivšem vojnom poligonu. Tamo sve zaraslo, nitko se ne trga od održavanja.
Zmaja već zaboravila na koprive. Sad je na redu - nova priča. Odlučio tata Pajo, polagano učiti svoju juniorku voziti. Prije dva tjedna je vozila skuter od šogora, jako joj se dopalo (!!), ali kad je pala u koprive, odlučili smo da još puno žganaca mora pojesti, pa ćemo - polagano.
Tako je juniorka u subotu imala prvi sat na poligonu, dvije ulice od nas. Drugi sat je imala jučer, kolegica brbljavica je sjedila odozada i snimala kamerom.
Stavljam filmić. Na žalost trebao bi na nekoliko mjesta cenzurirajući "bi - bip" da se zvučno pokrije pokoja masna.
Juniorka muči početničku muku s nožnim komandama, kretanjem i "crkavanjem" auta. No, ima jednu dobru osobinu, ne drži se grčevito i ukočeno za volan, s nosom na prednjoj šajbi. Sreća je da Pajo ima mnogo živaca i entuzijazma da svoje mladunče što bolje nauči. Budući da je sam provozio sa 7 godina, nadam se da je bar malo na njega...
Pajo pjeva "Gas, gas"...
Moj Kmica ponovno pobijedio na Formuli. Pokazao da zna voziti i po kiši i po suhom. Da zna pobijediti i onda kad se njegova ekipa trudi da mu "pomogne". Kmica rules !!!
Budite mi dobro, ne radi mi mah-mah i cmokač, budem stavila dok proradi
Post je objavljen 21.07.2008. u 15:34 sati.