Marketing
Vodoinstalater Jelo Žužinek i Katarinina pozadina
Likovi:
JELO ŽUŽINEK – sijedi student-sponzoruša ocvalih ambicija. Neobrijan, i dalje ima bebi-facu. Neobrijanu.
PRODAVAČICA KATARINA – dobronakloni logistički lik sa guzom, kakvu Jelo obično vidi zatvorenih očiju.
PRVOZAKONITA – kratkodlaka fiškalčica, koja kontrira pravilu o duljini kose, pameti i jezika. Njezinu guzu Jelo najčešće vidi otvorenih očiju.
Mjesto radnje:
Lokalna trgovina sanitarijama
Vrijeme radnje:
Po Kerumovom satu, kad je sunce malo iza podne
Plot:
Kako bi bolje uskladila boje pločica u kupaonici, Prvozakonita odluči posve nov, neoštećen, prav i zdrav bijeli lavabo zamijeniti svjetlucavom crno-crvenom tvorevinom kineske proizvodnje. Artefakt dolazi sa tucetom dijelova od kojih su neki gotovo identični, makar u namjeri. Uputa niti skice nema, te Jelo provodi dio vikenda vlajskom dovitljivošću kombinirajući, kako ovu Lego – vježbu odma' podvaliti pod diplomski rad.
Kasno popodne u nedjelju, lavabo-mauzolej je erigiran i učvršćen.
Jelo gleda dva spaljena i slomljena svrdla i guta poluposprdni komentar Prvozakonite, kako se očito baš namučio. Guta i njezin raniji, lukavo cenzurirani komentar, kako je dobro da ju je poslušao i za pet eura kupio pet kineskih svrdla – taman je u dućanu bio posegnuo za poštenim alatom. Višekratnim i opravdano skupljim.
Mir u kući nikad nije jeftin, pomisli Jelo i baš u tom trenu, nadomak apsoluciji dana, uvidi, kako cijevi starog i novog lavaboa niti približno ne pašu.
Uz pivu, zaključi nedjeljnu večer provesti kako Biblija nalaže, neradno, i sutra dokupiti potrebni komad cijevi.
PONEDJELJAK UJUTRO
Rutiniranim manevrom, svjestan nekoliko ženskih pogleda iz kafića i trgovine sanitarijama, Jelo unatrag uparkira stoikojeg konja, uzme sa suvozačkog sjedišta dio sifona i gotovo muškim korakom ulazi u dućan, gdje Starija i Mlađa sjede i piju kavu.
Mlađa je - kasnije će pročitati na računu, na kojem po navici uvijek gleda imena prodavačica - Katarina.
JELO: Dobar dan…
/pokazuje cijev koja viri iz sifona, smijulji se/
Imam problem, kratka mi je cijev. Jel' imate isti promjer, al' da je od trideset centimetara?
KATARINA: Ma, svi imaju isti problem; nema Vam takvih…
/kratko zastane, kao da kontrolira tekst/
... Imamo samo crijevo, to vam sad svi uzimaju za to.
JELO: Najbolje da Vi to meni pokažete…
/Tu onda Katarina pred Jelom zavrluda među police, Jeli prođu pred očima svi počeci svih pornića, koje je ikad vidio, i u istoj sekundi gotovo oplete glavom o policu sa papagajkama… Koooja guza, čovječeee… A vjenčanog prstena nigdje… Njezinog, pomisli Jelo, pišući jedan a pamteći dva./
KATARINA /pokazujući elastično-plastično crijevo/:
Evo, to Vam je to, samo ga malo po potrebu savijete, izvučete, …
JELO /susprežući smijeh/:
Da, da, vidim, vidim… Ali ako to ne bude to, poslat ću Vam svoju ženu!
KATARINA /zastane na tren, tamam dovoljno predugo ga odmjeravajući/: Hehehe…
Rutiniranim manevrom, svjestan nekoliko ženskih pogleda iz kafića i trgovine sanitarijama, Jelo isparkira … itd... Pomisli – Majketimile, koje rajsko dupe…
/zastor/
PONEDJELJAK, NEŠTO KASNIJE TOG JUTRA
Nakon što je jučer popio opasku kako nije lijepo da se valja po podu oko lavaboa u čistoj & opeglanoj majici (ČOM), Jelo se presvukao u prekjučerašnju, prije petnaestak godina crnu poput njegove kose tada, i iz pranja izvukao kratke kvazibijele dres-hlače, ironično pomislivši, kako sad izgleda kao navijač „Partizana“.
Standardni promjer standardne cijevi u standardnom otvoru ne bi smio biti problem na početku 21. stoljeća, pomisli Jelo, rutinski po treći put glavom udarajući u ventil pokraj lavaboa.
No, i njegov blagim grčem usiljenosti popraćeni optimizam /svemir me čita, pomisli Jelo još/ postao je žrtvom erektivne disfunkcije. Kako god vrtio, mijenjao krajeve i rupe, falilo je onih famoznih par milimetara.
Lijen, ponovno se presvlačiti radi odlaska do Katarinine grešne butige, Jelo otipka sms Prvozakonitoj, koja je ionako bila u ophodnji sa autom.
JELO /tipka na mobitel/:
„Pls kod stadiona kupi vodoinstalaterski kit.“
/Odlaže mobitel, zavlači se iza &ispod lavaboa, oko kojeg je Prvozakonita već aranžirala sedam do devetnaest boca i posudica, izbjegne glavom ventil. Tada zazvoni mobitel i Jelo cinično prokune postavljeni, parajući, uzbunjujući zvuk upozorenja pokupljen iz nekog avionskog kokpita… „whoopwhoopwhoopwhoop Autopilot… whoopwhoopwhoopwhoop Autopilot…“/
JELO /iskobeljavši se ispod & iza lavaboa i namiještajući ljubazni glas/: Reci…?
PRVOZAKONITA: Evo me tu u dućanu… Ona ne zna, što je vodoinstalaterski kit. Kaže da moraš cijev samo ugurati u gumu.
JELO /stojeći usred vlastite totalne pomrčine/:
Reci Katarini ...da sam cijev... ugurao... u gumu ... ali da ima lufta. Zato mi i treba kit.
PRVOZAKONITA: A kako Ti znaš kako se cura zove?
JELO: … Kit... … Kit mi treba, onaj, s kojim vodoinstalater zabrtvi kad ima lufta između cijevi i gume /te, američki imbecilnom ljubaznošću za kretene/ - reci joj tako, molim Te.
/kratka diskusija dvaju ženskih glasova u pozadini/
PRVOZAKONITA: Aha, ima kit, al' za sanitarije… Jel može taj?
…
Operacije i zahvati tehnički se standardizirano mjere, do nivoa pokreta i mikropokreta. To nam treba za optimizaciju proizvodnje i utvrđivanje cijene proizvoda. Imamo tako mjerne jedinice poput cehara, čovjek-sata (man hour), …
Na nedajbožno pitanje o vremenu potrebnom za ugradnju kineskog mauzolej-lavaboa uz malu pomoć Prvozakonite i obloguze Katarine, Jelo ne bi znao, što reći…
Stvari nisu jednostavne…
Ovo nisu Katarina i Prvozakonita. Ali mogu poslužiti depikciji fabule... :
Post je objavljen 22.07.2008. u 14:51 sati.