Točka i beskraj su kao apsurdi života ...
Dobro mi došli dragi moji. Stavio sam u podnaslovu, najavom teme, one tri točkice, da vam misao ne zaustavim. Neka misao slobodno ide. Od malena nisam sputavao misao svoju, mada je bilo onihm, koji su me upozoravali o opasnostima zalutalih misli. Bijah dosta brzo uočio da zalutati se može samo upornim silovanjem misli, kojom mnogi nastoje sebe dokazivati nečime što nisu. Misao slobodu traži za let svoj, a ja uživam u njenim ljepotama. Eto, i sada, u vrijeme slabije pokretljivosti tijelom, nekako i više se to izražava.
Da, stavio sam tri točkice, a one kao da su jače i od onih riječi ispred, ali s njima kao da sam vas za ruku prihvatio i poveo smjerom željenim.
Za rana sam si postavio osnovna pitanja, što me život cijeli prate i žive samnom. Pitanja ta vodila bi me, već uobičajeno, do točke i beskraja. Ta zar je život apsurdan?
Mnogo je puteva daljnjih mišlju. Potrebno je za to biti slobodan i dozvoliti si i ono što skoro svi su odbacili i proglasili nevaljalim. Dozvolio sam si i sebe i nastojanje svoje promatrati u smislu viđenja toga. Puno toga vidjeh što nitko mi još ni spomenuo nije.
Kako je vrijeme taložilo moja viđenja, a ona su različita bila za isto, ovisno o meni i mislima mojim u svakom trenu misli tih, sve više vidjeh da apsurd to nije. Apsurdna je tek nevoljkost ljudi da traže istinu, a njome se kite. Na taj je nalin, po sebi, obezvrijeđuju.
Tražio sam često sebe. Tko li sam? Gledajući kao pojam nalazio bi onu žižu života, što prostorno jest točka, jest ništa. Gledajući funkcijama, nalazio bi svemir čitav beskrajan, kao sve što jest. U rasponu tom, mnogima apsurdnom, postojanje svoje vidim. I vas takove vidim, ali vama je sud vaš i viđenje vaše i misao vaša.
I gledam taj prostor ničega i svega. Pitam se: 'U stvari čega?' Što čega? Zar mora nečega biti? Odakle pitanje to? Misao slobodno stvara mi i pitanja i meni neočekivana. Najljepša viđenja i misli doživjeh neočekivano, kao najljepše darove. Bio sam slobodan dozvoliti si. I nema opasnosti od misli takovih, jer one su slobodne. Nikada ih ne bi prisvajao i sputavao. One bi mene obogaćivale slobodom svojom.
Točka i beskraj apsurdi nisu. To su osnove slobode i postojanja. Apsurdno je nazivati ih apsurdom, jer one su osnova postojanja.
Sada bi misao mi slobodna dalje. Neka ide. Mnoge će od njih zatitrati na mojim perceptorima. Bit će mi dragi posjetioci.
Prijateljice i prijatelji dragi, proletješe misli ove, a ja sam eto ovdje s vama u mislima svojim i srdačno vas pozdravlja i voli vaš Mladen ... :)
Post je objavljen 29.07.2008. u 21:26 sati.