Marketing
Murvica C DBl 8s 15m 7M
Draga moja publiko - danas nešto komplitli difrnt!!!
Ne, nije mi se pobrkala tipkovnica, niti sam u stanju sezonske rastrojenosti, kombinacija brojki i slova u naslovu nije nabacana bezveze lopatama, već vjerovali ili ne, sa svrhom i dobrim razlogom.
Stoga idemo na malu kratku školu navigacije.
U našem slučaju Murvica ne predstavlja malu murvu oliti dud, nije u pitanju ni ona bračka blizu Bola, a bome ni zadarska Murvica. Da ne duljim previše – danas idemo na svjetionik koji se zove upravo tako – Murvica!
Murvica je jedan od bisera u jadranskoj perli kamenih svjetala bez kojih bi naše more izgledalo znatno siromašnije i bezličnije, iz naše današnje perspektive gotovo nezamislivo.
E sad, da se konačno vratim na hijeroglife iz naslova, dakle ovo C DBl 8s 15m 7M znači da svjetionik Murvica ima crveni dugi bljesak perioda osam sekundi (dvije sekunde svjetla, šest sekundi tame), fokus lanterne nalazi se 15 metara iznad mora a domet mu je sedam nautičkih milja.
Sad kad vam je sve jasno (ima li koga komu još nije!?) možemo dalje s pričom.
Zahvaljujući prilično kompliciranim prijateljsko-kumovskim-obiteljskim yes little duck chuck i blogerskim vezama, danas sam se zatekao (hmm, i ne samo zatekao) na ovom mjestu čiji vam posjet na žalost ne mogu preporučiti. Naravno, ne zbog toga što je to mjesto nikakvo, nelijepo i odbojno, već zbog jednog mnogo prozaičnijeg razloga – pristup svjetioniku, pa i samo iskrcavanje na otočić nije dopušteno. Osim naravno ako razlozi posjeta nisu humanitarne naravi i nadasve opravdani kao i ovaj moj današnji.
Delegacija na vrlo visokom nivou zaplovila je iz trogirske luke, tek dvadesetak minuta nakon planiranog vremena polaska. To se u svakom slučaju može smatarati izvrsnim rezultatom, pogotovo uzimajući u obzir sve tehničke zavrzlame koje su nas zadesile. Neki zagubljeni ključevi, krkljanac u gradu i slične tričarije nisu nas uspjele omesti ni za dzc!
Putovanje dugo dva sata prošlo je uglavnom u prosipanju već stotine puta ispričanih dogodovština, pothvata i avantura iz nekih davnih vrimena. Ključna karika u ovom «projektu», kum Blaki, po profesiji strastveni ljubitelj pomidora, kukumara, afrike i paprike, inače u slobodno vrijeme neki diplomirani bezveznjak (ne smim vam reć šta stvarno radi op.p) moj je, ne samo dugogodišnji, već višedesetljetni prijatelj. Eeeeee, di smo mi sve bili, šta smo radili tijekom svoje jebivjetarske karijere – to vas vjerujem ne zanima, pa vas neću danas više gnjaviti s navedenom problematikom.
Tu je naravno i Kate, Blakijeva bolje polovica, mali junior Marin i njegov Rođer...
Uz izvršnu producenticu i moju malenkost, lista posade i putnika time je zaključena...
Na Murvici nas dočekuje svjetioničar Nenad koji danas uživa ne samo u našem, već u društvu svoje obitelji koja mu je došla u vižite. Svjetioničari na Murvici najveći dio vremena provode sami, a sretna okolnost u ovom slučaju jest činjenica da se otok nalazi u kanalu između Drvenika Maloga i obale, pa veza s kopnom nije tek sanak pusti.
Nakon iskrcavanje otprilike 16 tona bagaja, na mulu nas je dočekao dražesan prizor – sić pun netom ulovljene ribe, živih i veselih boja...
U trenu se razvila živa polemika – di kud, kad i zašto...
Ipak, do pravih zaključaka, došli smo nevjerojatnom brzinom
Dio će u brujet, dio na gradele, a obotnice pravac ispo' peke!
Od mula do zgrade svjetionika vodi stazica obrubljena bujnim i raskošnim grmovima kapara.
Kapare na svakom koraku...
Kako je Murvica mali otočić, izložen svim mogućim vjetrovima i djelovanjima mora «s okusom soli», raslinje se uglavnom sastoji od aromatičnih trava, po kojeg grmička, dvaju stabala masline i nekoliko borova. Ipak, da bude po onoj «Nomen est omen», prije godinu dana posađena je i mala murva i to zamislite u dalmatinsko-slavonskoj kombinaciji!
Sadnicu murve na otok Murvicu, donio je Vukovarac Tomislav Šulentić i to čak iz Tovarnika – rodnog mjesta velikog Antuna Gustava Matoša.
Mala murva na Murvici dobro napreduje u ovim, za nju ne baš idealnim klimatskim prilikama, ali eto – kako je dobra volja najvažnija, tako se svi nadamo da će ova «Matoševa murva» jednog dana izrasti u veliko i snažno stablo.
Nakon opsežne turneje po čitavom otoku za koju nam je uzgred budi rečeno, tribalo punih dvadeset minuti (zajedno s pauzama), toliko smo se umorili i pritrudili, ali za odmor vrimena nima, jer se moramo šta prije uvatit konkretnih poslova.
Kako su se odvijali ti konkre(ve)tni poslovi i koje su rezultate polučili – hmmm.... dalo bi se o tome raspravljat i napisat cili gastronomski brevijar. Uživanje u friškoj ribi u sjeni svjetionika...pa to vam je u stvari nešto slično ka ono kad u tvorničkoj menzi mumate gumaste panirane osliće iz Patagonije.
E, to vam je tu negdi... otprilike...
Svjetioničar Nenad u ovome je poslu već više od dvadeset godina: Sad mu je kako kaže - dobro!
- Kad sam počeja radit, u prve dvi godine bija sam doma kad se sve zbroji - niti tri miseca...
- A danas?
- Sad je odlično! Misec dana na Murvici, isto toliko doma. Minjamo se jedan kolega i ja...
- Baš ti je lipo tu na svjetioniku...
- Je, mo'š mislit. Sad kad je lito, sve izgleda puno bolje. Znaš, ljudi misle da mi svjetioničari po cile dane samo sidimo, odmaramo i gledamo u more. A vidiš – ja imam toliko posla da doslovno cili dan ne stajem. A nije moja samo Murvica, Imam okolo još pet lanterni za koje sam zadužen...Da vidiš samo kako je kad je zima...
- Kako je zimi?
- Aaaa. Ima lipih dana...Ali ima i onih kad pritisne grubo vrime, kad je sve mračno, jadno, nikakvo, ne mo'š ništa radit...
- I kako onda prođe dan?
- A čuj – onda ti je Bermudski trokut!
- Bermudski trokut?
- E, pravi Bermudski trokut – stol, postelja, zahod! I tako stalno u krug...
Kamena zgrada svjetionika podignuta je 1896 godine. U prizemlju je stan za svjetioničare a s južne strane se penje na toranj u kojem se nalazi lanterna. Osim svjetlosnih signala, Murvica je opremljena i zvučnim, za slučajeve magle. Tad se koristi sirena, svakih trideset sekundi. Četiri sekunde zvuka, dvadeset i šest sekundi tišine.
Pa opet tako...
Debeli zidovi štite bolje od bilo kojeg klima-uređaja. Jedini problem je šta nema hlada. Zato stol pomičemo okolo kuće kako nam ladovina «biži»...Imamo i povremene goste...
More oko nas, prepuno je brodova. Dolaze sa svih strana i nestaju u trenu. Veliki trgovački, mali ribarski, putnički, jedrilice, katamarani, topovnjače, gliseri...
U ugodnom društvu i ovakvom ambijentu, vrime proleti brzinom svjetlosti...
Nismo se okrenili niti dva đira oko sebe, a već nam je valjalo otplovit prema civilizaciji.
A da je bilo ostat još koji dan...
Na kraju, ne znam ni sam šta reć...
Uvik mi je bila želja osjetit tu posebnu atmosferu svjetionika. Postoji nešto mistično i magično privlačno u njima. I zaista je tako, na svjetioniku se osjećate ka u nekom začudnom bezvremenskm vakuumu, ka da vrime ide nekim sasvim drugim brzinama..
More, kopno i mornari, brodovi, pučina i svjetionici.
Kameno svjetlo
Kao znak nade
Kao putokaz da si na dobrom putu
Kao sigurnost
Kao mir...
Murvica
Crveni dugi bljesak svakih osam sekundi
Dvi sekunde svitla, šest sekundi tame.
Dvi sekunde svitla, šest sekundi tame.
Dvi sekunde svitla, šest sekundi tame...
Isto ka i u životu...
Samo neka traje
Samo neka svitli...
Post je objavljen 21.07.2008. u 10:02 sati.