Izvještaj – 24 ožujka 2004.
Ponedjeljak je bio miran, oko 3500 radnika iz brodogradilišta Fene i Ferrol su demonstrirali na ulicama Santiaga, glavnog grada Galicije. Nekoliko vatrometnih raketa je ispaljeno na gradski parlament, za to vrijeme su sindikalni predstavnici bili unutra gdje im je popovao španjolski Mike O'Brian ( Britanski političar, član Laburističke partije)
Izvještaj – 2. ožujka 2004.
U Puerto Realu su radnici opet blokirali most za Cadiz na nekoliko sati. Policija je razbila blokadu koristeći oklopna kola i gumene metke, no radnicima je uspjelo smjestiti par policajaca u urgentni centar. Uhvatili su policiju na prepad, jer za danas nisu najavljeni prosvjedi, ali na zboru koji se održao jutros u 8h radnici su odlučili izaći na ulice. Šef državne organizacije SEPI, koja kontrolira brodogradilišta Izar jučer je izjavio da radnici imaju dva izbora: ili će prihvatiti što im je ponuđeno, ili će imati „permanentni sukob“. Sindikalni lideri izjavili su da nemaju kontrolu nad radništvom koje organizira zborove. Za petak su planirane demonstracije na nivou cijele zemlje.
Izvještaj – 5. ožujka 2004.
U Madridu je danas prosvjedovalo između 10000 i 15000 radnika, demonstracije je organiziralo šest velikih sindikata koji su zastupljeni u brodogradilištima: CC.OO, UGT, CIGA, ELA, USTG i CAT. Prosvjed je bio živahan i borben, a radnici su usprkos apelu sindikalnog rukovodstva ispaljivali ogromne vatrometne rakete i drugu pirotehniku. Po završetku demonstracija policija je napala petnaestak anti-kapitalista koji su se vraćali kući. Prosvjedna šetnja se završila ispred zgrade SEPI (Državno društvo za industrijsko učešće – organizacija koja kontrolira državni udio vlasništva u brodogradilištima Izar). Jedan od glavnih slogana koje su radnici uzvikivali bio je: „Si esto no se arregla, guerra, guerra, guerra; si esto no se apańa, cańa, cańa, cańa!“, što bi se moglo prevesti kao: „Ako se ne dogovorimo, rat, rat, rat; ako se ovo ne razrješi, udri, udri, udri!“. Bilo je uobičajenih govora, iako je bilo i dobrih govornika koji su govorili da je direktna akcija jedino rješenje, a predsjednici sindikata CC.OO i UGT su izviždani. Oni su naglašavali da ovaj štrajk „nije politički“ i da je riječ o čisto „radničkim zahtjevima“. Čini se da svuda u svijetu sindikalni lideri uvijek lupetaju gluposti.
Izvještaj 21. ožujka 2004.
Poslije terorističkih napada 11. ožujka u Madridu, kada je trebao biti i početak sindikalnih akcija u Madridu, sve demonstracije su otkazane osim trosatnih štrajkova. U Cadizu su se radnici okupili ispred zgrade lokalne samouprave u znak solidarnosti sa žrtvama terorističkog napada. U Puerto Realu su se radnici okupili na mostu, ali ga nisu blokirali, u rukama su držali plakate kojima se osuđuje terorizam. Također, u Sevilji i San Fernandu štrajkači su istakli transparente kojima se osuđuje terorizam, ali su ostali u krugu brodogradilišta. Na izborima u Španjolskoj koji su se održali 14. travnja pobijedili su socijalisti, PSOE, a šest najvećih sindikata koji su sudjelovali u štrajku Izarovih brodogradilišta će se sastati u utorak, 23. ožujka da odluče hoće li nastaviti štrajk. Već postoje naznake da se sindikalno rukovodstvo sprema obustaviti ili zamrznuti sve akcije. Tajnik UGT-a za Andaluziju je u četvrtak rekao da se „politička situacija u zemlji značajno izmijenila“ i da se „situacija smirila“, kao i da je „prošao period tenzija“. Ovakva ocijena nema mnogo veze s realnošću, jer uprava brodogradilišta Izar i direktori SEPI-ja nastavljaju pritiske i repreiju protiv štrajkača, uključujući i suspenziju deset članova sindikalnog komiteta u brodogradilištu Ferol – taj potez je dodatno pogoršao i onako zategnute odnose i značajno povisio tenzije.
Acerinox
Izvještaj – 10. ožujka 2004.
Oko 3000 radnika zaposlenih u tvornici nehrđajućeg čelika Acerinox je započelo štrajk 9. veljače, zahtijevajući povećanje plaća i skraćenje radnog vremena. U ponedjeljak 16. veljače došlo je do sukoba u tvornici, oko 400 radnika je zauzelo dio tvornice i kapije i spriječilo menadžere i direktore da uđu u tvornički krug. Veliki broj dobro opremljenih policajaca za razbijanje nereda je uspjelo uz pomoć suzavca razbiti blokadu tvorničke kapije. Poslije par tjedana, štrajk se dodatno zaoštrio, kada je kompanija odlučila izvršiti pritisak na radnike, prijeteći da će prioritet dati svojim tvornicama u drugim dijelovima svijeta, na štetu radnika u u Španjolskoj. Najavili su da će povući planiranu investiciju od 35 milijuna eura koja je bila namijenjena toj tvornici i preusmjeriti sredstva tvornicama u Južnoj Africi i SAD-u. Na duži rok to bi značilo gašenje tvornice u Španjolskoj. Također, uprava je pokušala suzbiti sindikalne aktivnosti i osporiti ili ukinuti kolektivne ugovore. 20. veljače su ponudili da će udvostručiti prethodno obećanu povišicu, ako radnici obustave štrajk. Prethodnog tjedna su ponudili malo povećanje plaća, ali je zbor radnika odbio ponudu. Štrajk se završio 9. ožujka poslije točno mjesec dana. Zbor radnika je glasao sa 382 glasa protiv i 1048 glasova u korist prihvaćanja ponude kojom se garantiralo produženje kolektivnih ugovora i povećanje plaća (ali izgleda da je sada produktivnost uključena kao jedna od osnova na kojoj se izračunava plaća).
Štrajk autobusne kompanije Comes
Izvještaj – 1. ožujka 2004.
Štrajk je trajao 48 sati i bio je veoma uspješan, samo 20% autobusa je izašlo na ulice Cadiza za vikend. A i oni koji su izašli su imali problem, naime iz nekog razloga su im se lomili prozori, pa su svejedno morali biti povučeni sa ulica. Pregovori se nastavljaju, a sindikati prijete nastavkom akcija.
Post je objavljen 20.07.2008. u 20:13 sati.