Već se smračilo, i kišica je počela da pada, a ja sam kasnio. Brzo sam hodao putem kroz tamno zelenilo. U susret mi je naišao par, prvo ženska figura a desno iza nje muškarac koji je nosio dete u rukama. O, zdravo, zdravo, srdačno pozdravismo jedni druge.
Kuda...
Ideš pravo još dvesta metara, pa onda levo, čućeš muziku.
Plavooki dečkić otvorenih usta je začuđeno gledao pravo u mene. Pogledao sam ga u oči i nasmešio se. Rekoh mu:
I ja sam zbunjen isto kao i ti.
Post je objavljen 20.07.2008. u 20:05 sati.