Marketing
Putovanje kroz vrijeme
Napokon smo izašli. Dvije večeri za redom, moj muž i ja. Nakon dugo vremena, sami, sređeni, bez nekog razloga (ni krštenje, ni vjenčanje, ni proslava rođendana) i zajedno ne svako za sebe kao što je već dugo običaj. Prvu večer sam se sjajno osjećala. Čak sam bila i pomalo nervozna prije izlaska. Bilo je tako dobro urediti se za njega, za promjenu, a ne za nekog koga uopće ne poznam. Izašli smo na pravo mjesto. OFF jazz and blues festival pravo je mjesto za izlazak ako želiš jednom godišnje na okupu sresti sve ljude s kojima si se kroz život družio. Bilo ih je sa svih strana, iz Francuske, BIH, Australije i onih iz Šibenika koje zbog posla i načina života sve rjeđe srećemo. I u redu za WC sam se slatko ispričala sa ljudima koje nisam dugo vidjela.
Osim novog komentara da sam se "preparirala" (jel to uopće kompliment), sve su priče tekle starim tokom, kao da nisu ni prestale. S onima s kojima sam puno pričala nastavila sam istim tempom, s onima s kojima se oduvijek prešutno razumijem, razgovor su činila namigivanja i kretnje u ritmu. S godinama sam savladala novu vještinu, kad bi za našim stolom razgovor skrenuo u poslovnom pravcu (muž i njegov kolega strojari), ja bih se uspješno isključila i lutala svojim mislima. Te večeri bila sam presretna.
I dan iza nje bio je odličan, bez nervoze, bez napora, s veseljem sam se vratila djeci i kućnim obvezama.
Druga večer već mi je bila malo naporna. Puno manje mi je bilo do uređivanja, šminkanja, oblačenja...već mi se činilo dosadno provesti večer na istom mjestu. Iako je glazba bila odlična. Dixi me oduševio. Kao da sam upala u crtani film. No zjevanje me ozbiljno uhvatilo i da se nije priključio zabavni dvojac iz nekog prošlog vremena sigurno ne bih ostala do dva sata do koliko sam izdržala.
Dakle, zaključak iza ova dva dana, izlazak da, ali jedan put u dva mjeseca. Taman dosta. Novi izlaz bez djece dobit ćemo, sigurno za vrijeme šansona.
Post je objavljen 20.07.2008. u 15:30 sati.