Pregled posta

nova osoba

Mislima se vraćam u prošlost. Zaustavljam se i otvaram dan s datumom 19.04.2008. Moja cijela bajka počinje tad. No, počnimo ispočetka. Ja sam tip osobe koji je uvijek nasmijan. Tip osobe kojoj se možete povjeriti i tražiti sklonište. Uvijek sam bila tu za druge. Makar drugi nisu bili tu za mene. Filip i ja nikad nismo bili prijatelji. Upoznali smo se preko msn-a i odmah smo prohodali. Ne znam zašto, vjerojatno zbog nekakvog pritiska. Sad mi je pomalo smiješno što sam hodala s čovjekom kojem nisam znala ni tko je ni što je. Tu prvu večer kad smo izašli skupa van sam doživjela i svoj prvi poljubac. To je bio najneugodniji trenutak u mom životu. Bila sam jako živčana i pričala sam gluposti. A on… On je došao i uhvatio me za ruku i lagano poljubio. To je bio poljubac od kojeg je moje srce zastalo i počelo sporije kucati. Osjećala sam se kao da sam osvojila najvrjedniju stvar na svijetu. Nakon toga smo prekinuli. I onda za par tjedana opet bili skupa. I onda sam ja prekinula. To je bilo točno prije početka ljeta. Počinjalo je ljeto i htjela sam biti slobodna. Smiješno. Sloboda je navodno najvažnija, a ja sam, pokušavajući biti slobodna, izgubila jedino što je vrijedilo. I tako je ljeto prošlo. Za mene nesretno. Slomljeno mi je srce. Možda se to meni sudbina osvećivala radi toga što sam na isti način ja njemu slomila srce. Bojala sam se krenuti u školu. Tako me bilo strah. Nisam znala kako ću se ponašati i što reći. Prvi put u životu ja sam bila pacijent, a meni je trebao netko da bude psihijatar. Nažalost, takve osobe nije bilo. Progutala sam svu bol koja je tih dana harala po mom srcu poput neke čudne gripe. Ušla sam u školu i odmah su počele priče što da očekujem od ekskurzije. Neki su očekivali prve poljupce, neki su očekivali zabavu, a neki alkohol. A ja? Ja sam samo željela biti sretna. Makar prespavala cijelu ekskurziju. Osjećala sam kao da je to bio bijeg od svega lošeg što sam doživjela. Dane do ekskurzije sam provodila viseći na MSN-u i maštajući kako ću se napokon zabaviti bez ikakvog dečka u mom životu. Naravno, moje idealističke želje su bile građene na vrlo slabim temeljima. Otkrila sam da ja nisam bila jedina kojoj se lomilo srce. Filipu je još jednom slomljeno srce. Približila sam mu se i pokušala mu pomoći jer mi ga je stvarno bilo žao. Nije to zaslužio. I malo pomalo, on i ja smo postali prijatelji. Ali to nije dugo trajalo. Moja pustolovna duša se umorila. Jako se umorila ovo ljeto i željela je odmor. I tad.. O Bože… Točno se sjećam tog trena. Filip je ulazio u školu, kao i svakog drugog dana. A ja… Ostala sam nijema. Nisam mu se mogla javiti. Osjećala sam se kao da sam paralizirana. Navečer sam otrčala u krevet i razmišljala koje ja to gluposti izvodim. Ali i sutra se ponovio isti scenarij. Počela sam razmišljati o njemu. I bila sam realna. Nema šanse da ćemo opet biti skupa. Pa povrijedila sam ga. Nije lud… Valjda. Nisam mogla odoljeti tome da mu sve priznam. Dio mene se bojao rezultata, a dio je odahnuo jer nije bilo više ničega na mojoj savjesti. Priznala sam mu to na MSN-u. Njegov je komentar bio da ne zna. I ja sam bila sretna. Bolje da ne zna… Ali s obzirom da sam užasno tvrdoglava i temperamentna, počela sam preispitivat mogućnost oko toga da on i ja budemo skupa. U meni je rasla nada. I mislila sam: 'Evo ekskurzije, neće mi moći odoljeti.' Eh… I ja sam bila luda glava. Došli smo u tu famoznu Krapinu. Ne znam što sam očekivala. Promijenio je grad, onda će moći i zaboraviti sve što sam mu napravila? Očito je tako kad živiš u oblacima i kad ti je sve ružičasto. I došao je taj 'Dan D' . Išli smo u disko. I već je sve bilo isplanirano do najmanje sitnice. Plesat ćemo skupa i nakon toga će sve biti savršeno. Zar sam mislila da ću ga oboriti svojim plesnim umijećem? Bože…kako je divno biti budalast i naivan. Došli smo u disko. I zgrabila sam ga. Plesali smo sentiš na pjesmu 'Kurve'. Nije baš neka laganica, ali ja sam uživala. Ne znam jeste li ikad doživjeli da se probudite ujutro pa da se udarite od nešto? E to… U plesu, on je meni priznao da je zaljubljen u moju vrlo dragu frendicu i da jedino što mi on može dati jest prijateljstvo. 'Prijateljstvo? Prijateljstvo? Prijateljstvo?' samo mi je to odzvanjalo u glavi. Kao što sam na početku napisala, ja sam bila jako vedra osoba. Ali tad sam pukla. Rasplakala sam se usred diska. Pokušaj privlačenja pozornosti ili iskrena bol? Hmmm…Nisam sigurna. Željela sam da vidi da patim. Otišli smo u hotel. Suze su prestizale jednu drugu na obrazima. 'Drama po osobno napisanom scenariju', pomislila sam. Sljedeći dan sam bila kao marioneta. Nisam imala volje ni za disati. Bilo je bolno pogledati u njegove smeđe oči, ali je još gore bilo gledati njene vesele oči. Htjela sam je pljusnuti, ali ujedno joj se i isplakati na ramenu. Sukob emocija u meni je sve više jačao. Vratili smo se s te nesretne ekskurzije. U međuvremenu, ona je njemu rekla da oni nikad ne bi funkcionirali. Cijela škola je saznala cijelu priču. Nije me bila briga. Mene nije bila briga za tim što netko misli o meni? Čudno. Ja nisam odustala. Željela sam ga. Trebala sam ga jer sam ga voljela. Trebali ste to vidjeti. Ležim na krevetu, plačem i odjednom…histeričan smijeh. Smijala sam jer nisam imala snage plakati. U međuvremenu, on je shvatio da me voli. Cijelu smo večer pričali o nama i budućnosti. Oboje smo se bojali. Bili smo ranjeni i željeli smo samo biti sretni. I prohodali smo. Trebam li vam opisivati sreću? Znate li kad žudite… Ali zaista, zaista žudite za nečim toliko jako da to počnete sanjati? I onda to dobijete. Tako sam se ja osjećala. Je li to moguće? Naša mala curica je odrasla i postala ozbiljna. Nije više postojao nijedan drugi dečko na svijetu osim Filipa. Ustanem ujutro… Pomislim na njega. Idem spavati…mislim na njega. Na hodniku prolazimo jedno kraj drugoga i on mene pogleda na tren i sve stane. Kao da je to film pa je neko stisnuo pauzu. Samo on i ja. Voljela sam ga. Trebala sam ga. Sanjala sam ga. To je iz zaljubljenosti preraslo u pravu pravcatu ljubav. Kao da sam odgajala malu biljku koja je od sitnog sjemena postala prava velika zelena biljka. Bila sam ponosna na to što imamo. Sjećam se da sam mu jednom rekla da želim da mi skine zvijezde s neba, a on je rekao da ne može jer su zvijezde nakupine plinova. A ja sam bila fascinirana. I najvažnija stvar koja mi je urezana u srce…Kad bi on rekao 'Volim te' zvučalo je iskreno. Osjećala sam se kao da je cijeli svemir osvojen. A ja sam samo trebala uživati. Ali kao što Nelly Furtado pjeva 'All good things come and end'... Toga dana osjetilo se zahlađenje. S njegove strane. Ja sam ga pitala što mu je, a on bi smislio neku ispriku. Jesam li mogla predosjećati kraj? Vjerojatno sam ja to i slutila, ali sam zanemarila. Tada je došao i rekao da nema smisla biti s nekim koga ne voliš svim srcem. Je l' vi možete ovo shvatiti? On je toliko poseban da je i naš prekid učinio savršenim. Svi me pitaju jesam li tužna. Nisam. Naprotiv, ja sam sretna jer je on sretan. Njegov osmijeh na licu mi znači više od mene same. Boljelo me. Jako me boljelo jer sam ga ja voljela više od svega. Ali ja sam ponosna. On me je volio. Bila sam voljena. I nema veze što je to prošlost. Ljudi znaju živjeti na uspomenama. U ovoj vezi naučila sam kako prihvatiti sebe i kako prihvatiti druge. Pomogao mi je da izgradim sebe kao osobu. I naučio me je da su zvijezde nakupine plinova. Što ja još mogu tražiti? On će otići iz mog života. Ali samo želim da zna da je ostavio veliki utisak na mom srcu. I zahvaljujući upravo njemu, dalje u život idem kao nova osoba. Kao velika curica koja je bila voljena. I ako mi ikad vidite suzu u oku…ja ne plačem. To je samo znak da izbacujem negativnu energiju iz sebe.
Želim ti svu sreću i ljubav svijeta. Želim da uživaš u životu. Želim da voliš ludo i nezaboravno. Mene isto čeka život. Ali ipak… Posebna osoba ima posebno mjesto u mom srcu. Izaći ću na ulicu sa smiješkom na licu jer je naša bajka imala sretan početak i sretan kraj. Bajke završavaju sa sretnim završetkom. Naša je završila još sretnije. Rastali smo se kao prijatelji i tako ćemo i ostati. Ja sam velika curica. One dignu glavu i hodaju sa smiješkom. Tako ću i ja. I da… Ako ikad spustim glavu, to je zato što sam se sjetila tebe.
___________________________________________
nadam se da matej ovo nece shvatit jako ozbiljno jer sada volim samo njega ljubavi, volim te
___________________________________________
naravno i vama big

Post je objavljen 20.07.2008. u 11:41 sati.