I tako, smrznuto srce, mračne misli i ne emotivno stanje moje duše ne uklapa se u ono što sam proživio ove subote. Naime, moja draga cura, hoti, je došla kod mene od jutra do navečer pošto nije mogla prespavati.
Da znam, hladan sam prema većini i emocije teško izvlačim iz sebe no ona, ona ih stvara i ona jednostavno crpi a ujedno i ispunjava moju dušu ljubavlju, emocijama, ispunjava me. I teško je ostati isti uz nju kao onda kada sam u društvu.
Volim svoju curu….
Znam, mnogi bi rekli kako serem, znam, ne pokazujem to nikako.
Znam, mislite kako ovo pišem samo tako no bit je, bit je da ona moju ljubav osjeti.
Ne mogu, ne mogu izdržati kada se ne vidimo osjećam se loše i usamljeno, ne mogu izdržati samoću dok je ne mogu grliti, dok je ne mogu maziti i ne zagrliti uz sebe.
A istina, s njom je doista i zagrljaj dovoljan, poljubac ili samo dodir.
Jer ona to čini posebnim, ona to čini lijepim i jedinstvenim na način na koji je i sama stvorena. Jedinstvena cura.
Ponašam se kao kreten, priznajem sam. Ona nije zaslužila da se dečko prema njoj ponaša kao ja, ona nije zaslužila da njen dečko bude tako glup kao ja no ja sam odlučio, nova stranica života, novo lice, novi snovi.
Ovaj puta, sve za njeno najbolje.
Uvjerio sam se sada napokon da me doista voli i uvjerio sam se doista da bi došla do mene 152 km dalje jer ja nemam novaca da dođem do nje.
Kada mi kaže da će me voljeti zauvijek, gotovo uvijek osjetim suzu kako me pecka u rubu oka. Njene lijepe oči, kada ih gledam, kada osjetim njene usne na sebi, i nježne dodire…
Poželim zauvijek ostati zatočen u vremenu s njom, sam s njom, bilo gdje. Zauvijek.
Post pišem kako sam iz grada došao, eto nisam pijan ali želim jednostavno napisati ovo, reći to i reći vam…
Ljubav se rađa samo jednom i umire samo jednom.
Čuvajte je, ne gradite spomenike prije reda.
Post je objavljen 20.07.2008. u 04:14 sati.