Marketing
Ja u ljubav vjerujem?
Pročitao sam dosta knjiga, pogledao veliki broj filmova, čuo mnogo priča.
Počne tako neko putovanje morem, zrakom ili već nekim prevoznim sredstvom. Negdje u toku putovanja, radi dramskog naboja i zapleta priče, dođe do nesreće, udesa… Priča ide dalje, njih dvoje, koji se tijekom puta baš i nisu nešto osobito trpjeli, koji su se čak oko nečega stalno svađali, nekim čudom prežive i eto, život ih natjera da budu zajedno kako bi preživjeli… I gle čuda, nakon nekog vremena rode se simpatije, ispliva odnekud ljubav, zavole se i ako situacija odvojenosti od svijeta potraje, veza se konzumira i eto nam potomstva.
Ništa neobično i svi će reći: već pročitano, očekivano, već viđeno…Ali moje male sive stanice, naravno, odlutaše u drugom smjeru.
Ljubav? Znači li to da su se pronašle dvije duše koje žele ostatak života provesti zajedno? Što je to što ih je baš tada, baš u tom momentu i baš na tom mjestu povezalo, ujedinilo? Koji je to razlog, koji su to elementi bili presudni u mojoj odluci da je baš ta osoba moja životna suputnica?
Ako je sudeći po gornjoj priči, onda se logično nameće zaključak: za mene ne postoji prava osoba, ne postoji ljubav namijenjena baš toj osobi, nego samo pravo vrijeme i pravo mjesto. Dakle, nemam mogućnost izbora, mogu samo dobiti nešto iz trenutne ponude.
A što je ponuda manja moj izbor je lakši i sigurniji, pod uvjetom da je broj pretendenata drastično smanjen ili da nisam i sam predmetom izbora.
Naravno, nameće se i pitanje same ljubavi. Usmjerava li se ona na neku unaprijed znanu, zamišljenu, željenu osobu, princezu iz snova, princa na bijelom konju, ili ljubav i ne postoji onako kako je opisujemo? Zar se ljubav rađa i usmjerava na osobu iz neposrednog okruženje, osobu koja je trenutno u našem vidokrugu, osobu koja je trenutno u "ponudi"? Kamo je odjednom nestala priča o srodnim dušama, o jednoj osobi u dva tijela, o osobi koju smo cijeli dotadašnji život čekali, koja je ostvarenje svih naših snova?
Čemu svi oni leptirići u trbuhu, čemu sav onaj trud i nastojanja, ako znamo: ostanemo li dovoljno dugo s bilo kojom osobom, nakon nekog vremena eto ljubavi na vrata?
Ili je sve već unaprijed određeno, a mi smo samo pijuni u rukama sudbine?
Post je objavljen 20.07.2008. u 02:39 sati.