"Bijela vrba tuži nad mirnom vodom. Sve stoji. Poneka ptica prestrašeno otprhne
u zelene zapletene kose .Crne se grane poput , u prijetnji uzdignutih ruku.Treperi uzdah pun neisplakanih kapi.
Klize moje misli u nedozvoljeno područje baš kao brod bez kormilara : prema tebi.
Trebam podići bolje ograde i zabrane, bolje ustave i obzide.
Znam , al' ne ide ! Zamišljam kako se naslanjam na tebe, lagano...
jer prohladno je i vlažno i umiruje tvoja blizina. Zamišljam svoju ruku na tvojoj nozi,
tvoju oko mojih ramena. Zamišljam kako me ljubiš u sjeni grana , tu , gdje se miješaju i ljube vode zelene
Neretve i Radobolje . Zamišljam kako sve vrbe nad vodom postaju plave
kao nebo, kao ljubav , kao ljetni dan ...."
Bum, odjednom, sve kapljice koje su se skupljale u podnožju gotovo okruglog brda, rasute su.
Što većom brziom padaju to se više lome, i na kraju završe na licu nekog slučajnog prolaznika, čiji su se snovi razbili u samo nekoliko trenutaka. Samo jedna sumnja je dovoljna da pokrene lavinu. Samo jedna.
"I na kraju nisi ni svjestan da si uopšte plakao, niti da si dno dotakao."
Doći će sve stvari na svoje. Sve ce biti kao prije. It will be just another fairytale gone bad.
With a happy ending.
Izgraditi ću svoj svijet na srušenim snovima. Vratiti svoju visoku kulu na kojoj ću moći da uživam u gledanju ljudi kako prolaze,dolaze.I odlaze.
Odlaze na neko mjesto, drugo.
Mjesto na kojem i dalje mogu da opstanu njihove lažne nade.
Njihovo kraljevstvo lažnog kralja.
Ali, neki ljudi će i ostati, kojima će se svidjeti mjesto, ljudi koji ce pogledati mene dok se nalazim gore, visoko. Među oblacima, sivim.
Popeti će se i ostati tu zauvijek, jer za njih će to biti mjesto na kojem mogu uživati, možda još jedno lažno kraljevstvo, ko zna.
Ali barem, ja ću da uživam u njihovom prisustvu, uspjeti će da me nasmiju, kao niko do tada. Uživati ću gledajući ih kako se smiju, i biti sretna jer sam ih uspjela nasmijati.
A on će biti sretni što iznad mene nema onih tamnih oblaka, koji su zapravo bili od pomoći.
Spuštali su kišu, kako bi prekrivala moje prave suze.
Nema više, ne valja trošiti suze uzalud. Mislim, fino je to, manje ćeš pišati ali opet...
Ne možeš zaustaviti navalu psihodeličnih osjećaja tada.
Ali, i to će proći znam.
Kao i sve drugo.
Jedina stvar koja me vraća u stvarnost moju, je ona.
Kraljica.
"You gotta
Stand tall and cut away the ties
Drop walls and hold that head up high
The world is fast and youth ain't gonna wait
So grab a hold before it gets to late
Bare your soul and strip away the cold
Of withered life thats past so gray and cold
Cause all the pain that thats filled these eyes you see
Was made to bleed just recently
Tears that made me
Ashamed to be me
But that gave me
Strength to see me
Made a spark that
Lit the dark
Let me shine"
Post je objavljen 20.07.2008. u 00:14 sati.