I secem ja svog psa. Znate, malena, slatka, bijela (relativno). Pas, a ne ja. Pa onda malo potrcim. Jer pas voli trcati. I padnem. Pala sam...**pokusavam smisliti adekvatnu pad-frazu koja nije koliko sam duga i siroka, pa ako ju smislite samo ju ubacite ovdje**...da, where was I? Ah da, pad. Uglavnom...ogulila sam lijep komad koze svoje desne potkoljenice. Na desnom stopalu imam 4 rane razlicitih velicina. Par ogrebotina na lijevom koljenu. I jos jednu ranu na lijevom stopalu. U zivotu se nisam toliko ozljedila. I da, sada me naravno, svaki pokret boli. I to mi se bas ne svidja. A Mama se svaki dan divi cinjenici koliko su rane ruzne. Uclanila sam se u knjiznicu. British Council. Lijepo. Posudih dvije knjige. Sad ih citam. I bas sam si fora. Veselim se kampu. Bila sam 2 puta u Algoritmu i 2 puta u Profilu u zadnjih tjedan dana i kupila samo jednu knjigu. To se zove samokontrola. Cak sam i sestru natjerala da procita nesto. Osjecam se mocno. Iako ne radim nista sto bi zahtjevalo moc, niti povecalo onu koju vec posjedujem. Ali...sta ces...Tako se osjecam. I sad osjecam da baljezgam. Je li to uopce rijec? Nisam sigurna. Je li bitno? Nisam sigurna. Moja mama probava neku haljinu. Jako je bijela s jako zelenoplavozutim cvijetovima. Nije mi bas srcudraga. Sad citam tu Dinner for two Mikea Gaylea. On ima relativno fora knjigice. Volim My legendary girlfriend...I volim pisati kosim slovima. Sada odlazim u videoteku. Posudit cu neki hopefully zanimljiv film. Sada vas ostavljam.
Post je objavljen 19.07.2008. u 20:11 sati.