Vako, upisah se na vražiji ETF, sila je bila samnom pa sam upao i na budžet. To je dakle prva velika vest nakon dugo vremena. Mesec i po dana vežbanja matematike i fizike ispatio se u svakom pogledu. Posebno me raduje što ću kao student dobiti karticu prokletstva (čitaj: iksicu). Nakon sve ove patnje do jaja smo se proveli na koncetu Whitesnake-a u Osijeku, koji je bio dan posle mog prijemnog. Predgrupe su bili Opća Opasnost i Divlje Jagode. Iskreno govoreći Divlje Jagode su me pomalo razočarale, zadnji put kad sam ih gledao bile su mnogo bolje. Uglavnom možete pročitati izveštaj na: Izveštaj sa Whitesnake-a.
Tu sam se pravo izduvao i došao sebi. Idući dan sam išao da se upišem. Fakultet je jako loše odradio ovaj deo, gotovo da nas nije obavestio da su upisi dan posle prijemnog. Uglavnom gomila papira, a na skoro svakom moraš upisati datum, mesto i državu rođenja. Po meni bespotrebna papirologija, ali ajd sad. Popunjavao sam to nekih dobrih pola sata ako ne i više. Tu je bio jedan čičica srednjih godina koji nam je pomagao oko popunjavanja. Pivski stomačić, obučen u smeđe nijense, proćelav i sed, sa licem koje nije čulo za osmeh i glasom duboka bunara. Specifičan je bio i po tome što je na jednom prstu imao poduži nokat, naime profesionalna deformacija. Tako lakše pokazuje gde trebaš upisati nešto. Zvao sam ga par puta i zaista pomogao je. Kasnije su me kresnuli za X-icu, i onda sam stao u red da mi overe indeks. Red je bio veći nego zajutra pred pekarom. Došao sam unutra, udarila ona teta par puta pečat, i rekla da sačekam vani. Tako i bijaše. Odradili smo i to. Umoran i iscrpljen otišao sam kod bake na ručak koji me uvek okrepi i vrati energiju.
U petak ujutro oko pola 1 vratio sam se sa mora. Ćale i ja smo otišli po kevu i sestru do Posedarja koje je u blizini Zadra. Proveli 4 dana, ja sam se 2 puta okupao, jer vreme nije dozvoljavalo više. Uglavnom odmorio sam se i naspavao ako ništa drugo. Mesto ko mesto i nije loše za nekoga ko stvarno želi da se odmara i ništa drugo. Maleno, nema mnogo turista, ljudi su zatvoreni i pomalo zadrti. Svako je svoj posed ogradio sa velikim zidom skroz do ceste, staze gotovo i nema, a ako je ima onda je široka 30 centi. Sve to psihički utiče na tebe i ne osećaš se najbolje u takvoj okolini. Po povratku posetili smo rodni kraj i rodbinu u Dalmaciji, tačnije Polači. Obišli kućišta i ajmo nazad svojoj kući. Išli smo starom cestom kroz Plitvice. Iako je duža i krivudavija meni je lepša, opušteno se vozi 90-100, gledaš prirodu i duboko uvlačiš miris janjetine koji se širi (janjetina is in the air, ooooo janjetina is in the air!). I mi smo čoporativno svratili kod Vile Velebita da omastimo brk. Bijaše odlična ta janjetina.
Kada smo ranije bili ispod Dinare zazvonio mi je telefon. Javili su mi da ak mogu da dođem raditi u Biograd na more. Tu je meni neverovatno ljubazna osoba ženskog spola objasnila šta mi sve treba i kad da dođem. Pitao sam da li trebaju još radnika, jer mi je Boki pominjao da bi i on želio raditi. Vinogradi me čekaju, a ima i paprike i paradajiza. Valjda će biti ok. Idem sad u nedelju pa šta bude bude. Imali smo čitavu zavrzlamu Boki i ja dok smo sređivali papire ali eto rešili smo. Iako je verovatno zajebano i teško ipak idem, jer šta bih radio čitav osmi mesec u Vukovaru? Jedino je motorijada vredna spomena i Borovski kirbaj. Ali meni treba lova pa idem. Javiću se postom kad budem imao vremena.
Inače živim i nadam se boljem!
Živili svi posetioci mog čmar...ovaj bloga!
Post je objavljen 19.07.2008. u 14:56 sati.