Nije riječ o nekom psu. Na žalost... Pas bi sigurno bio mudriji od mog prvog susjeda. Ne sjećam se točnog razloga zašto ga je susjed s druge strane moje ograde nazvao Bibi. Vjerojatno iz čiste zafrkancije i kako bi ovome pilao živce jer je ovaj tolko stariji da bi mogao biti njegov tata. Bibi je tipičan lik koji je nekad otišao malo na bauštelu u Njemačku, tamo je vidio „kako to pošten svijet radi“ i misli da je popio svu pamet svijeta. Onda čovjek s vremenom ostari i postane zajeban i prefrigan. Ponekad bi volio ući u takvu glavu na jedan dan i vidjeti kakve slike taj mozak projecira. Vjerojatno će se isto desiti jednog dana i meni, ali u tom slučaju će postojati naputak za smaknuće moje malenkosti jer ako ja budem tako naporan... Bože sačuvaj. Od svih njegovih bisera bi izdvojio zadnji. Dotični gospodin vodi neku bitku s nama zbog cijevi koje smo postavili u grabu. Cijevi su dakako postavljene kako bi čuvale grabu od onečišćenja, kako nam nebi smrdilo. Njemu te cijevi nisu bile po volji. Bile su armirane kako bi mogao kamion s drvima na dvorište. Ne znam točni razlog zbog kojeg je on zvao silne inspekcije. Na kraju, nakon 5 godina natezanja mu je prošao neki prigovor i nema niti dva mjeseca kako su počela prekapanja po selu. Naravno, naše cijevi su morale van. Kada su stavili nove, kamion u prolazu je zdrobio tri dok je reko keks. I veli meni Bibi neki dan kako bi mi morali inzistirati da se sve te cijevi povade jer ništa ne valjaju i kamion će ih sve podrobiti. Moj odgovor je bio sasvim jednostavan. To više nije moj problem. Možda to nisam trebao tako reći, ali definitivno se čovjek zapjenio i počeo vrištati na mene. Nakon kraćeg monologa, jednostavno sam mu rekao da su unutra bile armirane cijevi koje kamion nije mogao podrobiti i da su cijevi bile pet puta bolje od novih. Po meni te cijevi nije trebalo vaditi i razbijati, a tko je tome kriv se jako dobro zna. Nisam mogao vjerovati da je Bibi ostao bez teksta. Za promjenu jednom.
Sličan primjer imam i sa jednim kućnim prijateljem mojih roditelja. Lik je godinama živio u SAD-u. Zbilja misli da je pametniji od ostalog puka. Nedavno je imao zidarske radove doma. I veli on majstoru da mu treba x inča dugački parapet. Ovaj ga gleda i čudi se. Kakvi inči??? Daj ti meni u centimetrima. Kad je „amer“ ispalio da se treba učiti na inče. To je bolje, tako cijeli svijet funkcionira. Al nije stao na tome. Želio je posuditi auto od majstora kako bi si išao tražiti po županiji građevinski materijal i prozore za kuću. Majstor naravno neda, a ovaj čupa košulju, gumbi lete na sve strane, pjeni se, tuko bi se... Majstor zidar je završio na apaurinima dok je dovrišio posao kod njega.
Odkle ljudi crpe snagu i inspiraciju za takve bolesne ispade? Znam da svako selo ima barem jednog Bibija, grad da ne govorim. Al brate, ohladite više malo.
Post je objavljen 19.07.2008. u 09:09 sati.