Marketing
Među svojima
Polje suncokreta, neverending..
Podigli su pogled prema majci.
Izlazim kroz prozor vlaka,
Uranjam u njega, širokim pokretom ruku.
Liježem usred, ostavljajući obris svoga tijela.
Zamišljam da mirišu, da me grle.
Do nekog novog izlaska usnuti će umjesto mene.
Upijam u sebe njihovu ljubomornu žutu,
Uistinu izgledaju poput Sunca,
Na tisuće malenih Sunca.
Ne mirišu, pa što?
Ne miriše ni moja današnjica, niti sutrašnjica,
Nevažno.
Sonična ruka dodiruje me
U livadi suncokreta postajem dio.
Pripadam.
Postajem vruće ljeto, iscijeđena, uljevita,
Napokon korisna.
I mirišu, da.
Mirišu na krišku majčine torte,
Što jela sam ju na tuđim rođendanima,
Na tvoje znojno tijelo, što ostalo je na tračnicama.
Ionako nisam putovala ondje gdje sam željela.
Sada sam suncokret,
Ostajem ovdje; među svojima,
Napokon više ne siroče.
Miris čokolade u zraku,
I suncokreti mirišu na suncokrete.
Ja ne idem nikuda,
Voljena u polju suncokreta,
Ljubomorno žuta.
Dragi moji, nažalost već neko vrijeme sam bez interneta, i još neko vrijeme će biti tako, i nisam u mogućnosti čitati Vas i komentirati. Obećajem Vas sve posjetiti čim budem mogla do Vas! Hvala Vam što me posjećujete iako me nema..
Until we meet again, šaljem Vam svima veliki zagrljaj!
Vaša insomniaX
Post je objavljen 18.07.2008. u 14:32 sati.