Prenosim sa radio Vatikana
Više od 150 tisuća mladih jutros je pjesmama i poklicima u sydneyskoj luci pozdravilo dolazak bijele Papine brodice, koju je pratilo drugih 12 brodica s mladima. U brodici s Papom bilo je 16 mladih, 12 s četiri kontinenta i četvero iz Australije. Na izlasku iz brodice Papi su domorodci plesom i svojim pjesmama poželjeli dobrodošlicu. Dobrodošlicu mu je u ime Crkve u Australiji poželio kardinal George Pell, sydneyski nadbiskup. Primio je Papu kao Petrova nasljednika, a u pozdravnom govoru se spomenuo Velikoga, Ivana Pavla II., začetnika Svjetskoga dana mladeži koji je dvaput posjetio Australiju. Obraćajući se mladima Papa se osvrnuo na glavne teme ovoga Svjetskoga dana: podsjetio je na patnje i nepravde koje su pretrpjeli domorodci te na čuvanje okoliša. Govoreći o dugom letu iz Rima do Australije, rekao je kako je mogao uživati u ljepoti stvorenoga. Moramo priznati rane – primijetio je Benedikt XVI. – nanesene zemaljskoj površinu: eroziju, krčenje šuma, rasipanje mineralnih i morskih dobara poradi nezasitnoga konzumizma dok nekim državama prijete poplave, a drugima suše. Papa je potom upozorio na socijalne rane kadre iskriviti stvoriteljsku svrhu, poput zloporabe alkohola i drogâ, nasilja i spolnoga srozavanja. To se događa – rekao je – jer su sloboda i snošljivost često odvojeni od istine. Po shvaćanju svijeta nema apsolutne istine koja vodi naš život. Relativizam povlašćuje „iskustvo“ odvojeno od dobra, koje vodi lažnoj slobodi, moralnoj i intelektualnoj pomutnji, gubitku samopouzdanja pa čak i beznađu.
Krist pruža više, dapače nudi sve. Jedino On, koji je istina, može biti put, dakle i život koji primamo po krštenju. Bog nas po kršenju uvodi u svetost, posinjuje nas i tako postajemo novo stvorenje. Boga ne možemo ostaviti „na klupi“, vjera se ne može ograničiti na privatnost, religija i vjera ne smiju se odstraniti iz javnoga života. Sekularizirano viđenje – primijetio je Benedikt XVI. – želi društvo oblikovati bez slike Božje, ali to udaljavanje od Božjega nauma prouzrokuje nered s neizbježnim posljedicama za ostatak stvorenoga. Koje mjesto na socijalnoj razini – zapitao se Papa – pripada starima, siromašnima, useljenicima i bezglasnima? Kako zaustaviti obiteljsko nasilje nad majkama i djecom? Kako zaštiti majčinsku utrobu? Kako se može poštovati umjerenost, održivi razvoj, pravednost, mir, brigu za okoliš ako se krši dostojanstvo ljudskoga života od začeća sve do naravne smrti?
Naše srce i um žude za životom u kojem vlada ljubav, gdje su darovi zajednički, u kojem se izgrađuje jedinstvo, gdje je sloboda u skladu s istinom, a identitet se učvršćuje u poticajnome zajedništvu. To je djelo Duha Svetoga. Tu nam nadu ulijeva evanđelje Isusa Krista koji nam po krštenju i krizmi dariva svoj duh. Pozdravljajući mlade na talijanskome jeziku, Papa ih je pozvao da s velikim nutarnjim zauzimanjem žive ove milosne dane: darovima Duha Svetoga otvorite srce kako biste očvrsnuli u vjeri i sposobnosti svjedočiti uskrsloga Gospodina – rekao je Benedikt XVI.
Nakon susreta s mladima Papa je između dvoreda razdragana mnoštva otišao u kanoničku biskupijsku kuću, potom je posjetio australskoga premijera Rudda u njegovoj rezidenciji. Premijer Rudd je u govoru dobrodošlice Benedikta XVI. nazvao „glasom nade i apostolom mira“, a pozdravio ga je – na njihov zahtjev – u ime domorodaca. Uzvraćajući na dobrodošlicu, Papa je zahvalio australskoj vladi što je prošlih mjeseci priznala nepravde učinjene domorodcima, te poželio njihovo veće uključivanje u gospodarstvo i školski odgoj. Ponovno se osvrnuo na očuvanje okoliša te podsjetio na australski prinos u čuvanju mira na azijskome jugo-istoku. Govoreći pak o Svjetskome danu mladih, svrsi svoga putovanja, rekao je kako ga Dan ispunja nadom za budućnost Crkve i našega svijeta, mladi su – istaknuo je – krenuli na dug i naporan put jer žele zajedno produbiti svoju vjeru i dijeliti radosno iskustvo zajedništva u Crkvi. Pozvao je sve mlade okupljene u Sydneyu da se ne boje postati sveti jer je to potrebno današnjem svijetu. Papa se prije susreta s australskim vlastima zaustavio na grobu australske blaženice Mary McKillop.
Crkva u Australiji ima uzor kršćanskoga života kojim se treba nadahnjivati - to je sestra Mary MacKillop, prva australska blaženica. Njezin je grob papa Benedikt XVI.pohodio u prigodi današnjega prvog javnog izlaska. Njezino zalaganje u obrani onih s kojima se nepravedno postupalo, te praktični primjer svetosti, postali su vrelo nadahnuća za sve Australce – rekao je Sveti Otac.
Tko je bila Mary MacKillop? Bila je, prije svega, hrabra žena. Energična i moderna u svojemu suočavanju sa životnim teškoćama, unatoč tomu što je živjela u drugoj polovici XIX. stoljeća. Kao prvo dijete škotskih roditelja koji su se doselili u okolicu Melbournea, živjela je skromno, a s 18 godina počela je raditi kao učiteljica u južnoj Australiji. Taj joj je posao širom otvorio obzor koji ona, nakon susreta s jednim svećenikom, ocem Giulianom Tenisonom Woodsom, pretvara u izvanredno djelo. Postala je prva učiteljica bez plaće. Zajedno s djevojkama koje su joj se ubrzo pridružile, besplatno je poučavala siromašnu djecu. Poučavale su ih općoj kulturi i Evanđelju. Djelo je poslije postalo redovnički institut sestara Kćeri svetoga Josipa, koji je biskup odobrio 1868., ali Mary je već bila otvorila drugu školu. Putovala je na konju iz jednoga mjesta u drugo, na ogromnim australskim udaljenostima; jednom je putovala i noću kako bi pružila pomoć jednoj umirućoj redovnici; jednom se pak bacila u nemirnu rijeku koja je odnosila jedno dijete; a posvojila je i jednu napuštenu djevojčicu.
Kao što se često događa, njezina revnost i kršćanska dosljednost izazivale su protivljenje i ljubomoru. Stoga je Marija od Križa – kako je bilo njezino redovničko ime – bila podvrgnuta napadima, pa i sramotnim optužbama, koji su završili izopćenjem. Sestra Marija se poslušno pokorila, ali istina je izišla na vidjelo. Biskup je povukao izopćenje, ispričavajući se redovnici koja je već bila okrenuta prema Rimu, gdje ju je 1873. godine Pio IX. primio u audijenciju, a 1883. papa Leon XIII. odobrio Pravilo. Sestra Mary je tada imala 46 godina, a kongregacija koju je utemeljila doselila se i u Novi Zeland. Životna dob i bespoštedni način života, narušili su zdravlje sestre Mary, te je popustilo upravo srce koje je postalo dom za brojnu australsku djecu bez doma i sredstava za život. Umrla je 8. kolovoza 1909., a 1995. godine, tijekom svojega putovanja u Oceaniju, Ivan Pavao II. ju je proglasio blaženom. Danas sestra Mary živi u 900 redovnica koje slijede njezin trag. Najbrojnije su u Australiji, ali djeluju sve do Perua.
Post je objavljen 18.07.2008. u 13:25 sati.