Potroši pločnike koracima -
nogu pred nogu, da se ne čujes;
u kosu vjetar upleti,
prođi ispod duge
tražeći put u središte sebe;
na mirnim obroncima sna
zarobi lice dlanovima
ne htijući od svojega više.
Ćutiš li,
u stopalima drhti disanje,
i zar je važno
vidi li nas zvijezda o kojoj snivamo
noću
dok koračamo nespokoje...