Ronaldinho de Assis nakon pet godina napušta Barcelonu, klub čija se povijest dijeli na onu prije i poslije Gaucha. Ronaldinho je naposljetku izborio ono što je htio, zahvaljujući svojim hirovima postigao je da se u klubu umore od njega i brže-bolje uhvate posljednji vlak kojim će se riješiti svoje posrnule zvijezde.
Iako tvrde suprotno, bili bi ga prodali u bescjenje i samo zahvaljujući ponudi Manchester Citya od 32 milijuna eura, Barca je na kraju “izvukla“ od Milana 21 milijun i još 4 milijuna ako se Rossoneri u sljedeće tri sezone, na koliko je potpisao Ronny, plasiraju u Ligu Prvaka.
Gdje su oni dana je kad je Abramovič nudio za Brazilca 100 milijuna, one ponude od 80 milijuna prije tri godine, pa čak i onih četrdesetak milijuna od prošlog ljeta. Pet godina nakon transfera iz Paris Saint Germaina za 27 milijuna, Barcelona je više nego zadovoljna i ovom svotom.
Odlaskom Ronaldinha nekima je laknulo, a neke je stisnulo pri srcu. Ronaldinhova priča je već toliko puta viđena u katalonskom glavnom gradu: Schuster, Laudrup, Maradona, Ronaldo, Rivaldo, Deco... Igrači koji su Barceloni priskrbili ugled i uspjehe redom su napuštali Camp Nou na stražnja vrata.
Mnogo je navijača Barcelone koji se sjećaju onog prvog, spektakularnog ponoćnog gola Ronaldinha protiv Seville, onog briljantnog pogotka na Stamford Bridgeu, čak i posljednjih “škarica“ protiv Atletica. Ne zabravljaju sretan osmijeh na Brazilčevu licu, radost kojom je zarazio ostatak momčadi i pretvorio u stvarnost „virtuozni krug“ i „jogo bonita“, koje je obećavao Laporta u kampanji za predsjednika, a kako će tek zaboraviti ovacije koje je Ronaldinho dobio od najžešćih neprijatelja, publike sa Santiago Bernabeua kojoj nije preostalo ništa drugo nego da se pokloni virtuoznosti protivnika.
Camp Nou je gotovo bez riječi i u nevjerici prisustvovao realnom i neočekivanom sumraku boga. Igrač kojem Barcelona duguje jedno od najbriljantnijih razdoblja u povijesti i osvajanje dva prvenstva, jedne Lige prvaka i dva Superkupa, koji je 2004. i 2005. godine bez konkurencije osvojio sve moguće individualne nagrade (Zlatna Lopta i dvaput zaredom FIFA World Player) u posljednje se dvije godine pretvorio u vlastitu karikaturu, noćobdiju i fakina koji umjesto da trenira s ostatkom momčadi mamurna jutra provodi u teretani.
Dok je u prve dvije godine navijač Barcelone bio ponosan da Brazilac nosi plavo-crvenu desetku, posljednje je dvije godine imao osjećaj da se smije u lice Barcinoj povijesti i časti.
Mnogi misle da nije ni zaslužio da bude ispraćen jer je klubu okrenuo leđa i da je došlo vrijeme da mu se uskrate hirovitost, samovolja i prohtjevi razmaženog djeteta. No, kako Laporta nije u situaciji da mu bude svejedno što će drugi misliti o njegovim postupcima, Barcelona će ovaj put napraviti iznimku i učiniti sve što je u njenoj moći da se Ronaldinho od publike oprosti na dostojan način. Već razmišlja da to bude polovicom kolovoza na turniru Gamper, ukoliko igrač ne ode na OI.
Post je objavljen 18.07.2008. u 10:37 sati.