Marketing
Running To Stand Still
Odlazim. Povlačim se iz ovoga svijeta blogera. Pokušati ću objasniti razlog, nadam se da ćete shvatiti.
Sjećam se kada sam otvorila svoj prvi hpff blog. Violet. Prvih par dana, bila sam tako ushićena oko pisanja posteva da sam ih pisala svaki dan - iako su bili kratki i možda - bezvrijedni. Nakon dosta vremena pisanja tog bloga, moji postovi su napredovali u kvaliteti, a i dalje sam bila jednako ushićena kada bih pisala svoj ili komentirala tuđi.
Danas jednostavno nemam više to ushićenje koje sam imala tada. I mislim da stoga ovo nema smisla. Zato zatvaram ovaj blog.
Možda jednom, kada mi se to ushićenje povrati - ponovo otvorim ovaj blog i završim Noahinu priču. Ali to ne vidim u bližoj budućnosti.
Ipak, ovaj svijet pružio mi je neke stvari koje u stvarnome svijetu nisam imala. Zato sam na neki način zahvalna na njemu.
Ovdje sam upoznala divne ljude koje ću zasigurno dugo pamtiti. I sa kojima ću definitivno ostati u kontaktu. Neki me nisu čitali, ali smo se upoznali preko nečega drugoga. Ovdje ću navesti i njih, bez ikakvoga redosljeda. Ozana, Jana, Andrea, Roxy, Evan, Rebecca, Nora, Tutorica, Rae i Thora, puno vas volim i zahvaljujem što ste moje suze pretvarali u osmijese, što ste bili tu za mene uvijek. Nikada vam to neću zaboraviti.
Vaša,
Valentina.
Post je objavljen 18.07.2008. u 01:40 sati.