Pun je mjesec,okrugao i žut,nebo je crno,osjećam se tako nestvarno dok promatram igru sjena na platnu stvoritelja,nestajem na tren,ne postojim više.Nebo kao da je eksplodiralo,ispod tmurni oblaka dopire ugodno svjetlo usamljenog mjeseca,osjećam njegovu bol,osjećam njegovu patnju.Tako su daleko,on i zemlja,okreću se neprestano dok njihova ljubav pati,ne mogu biti zajedno,prokleti su za vječnost,osudjeni su da budu odvojeni.Ja ga osjećam,ja ga razumijem...Jedna zvijezda šalje svoju lažnu svjetlost i na tren se poigrava kao da je tu kraj njega,ali i ona je daleko,ostaje sam,da se vrti u vječnosti nadanja i da nikada ne spozna istinsku ljubav,tako daleko....sve je nestvarno....i ta noć,ta crna noć.....
Post je objavljen 18.07.2008. u 00:11 sati.