Marketing
Polukolonijalni sporazum o statusu vojske SAD u Hrvatskoj
Prenosim današnje priopćenje Zelene liste (možete ga naći i na našem mrežnom sjedištu).
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, izražava ogorčenje zbog prihvaćanja Sporazuma s Vladom Sjedinjenih Američkih država o pravnom položaju snaga SAD u Republici Hrvatskoj. Hrvatski sabor krotko je prihvatio nepravedni jednosmjerni sporazum, baziran na šovinističkoj pretpostavci da su američki vojnici ljudi posebnog kova.
Slika lijevo: članice Zelene liste na prosvjedu povodom posjeta američkog predsjednika Georga W. Busha Zagrebu, travanj 2008.
Druge države, čiji se vojnici eventualno mogu naći u Hrvatskoj, takve uvjete ne traže. Nema ni reciprociteta: hrvatskom vojniku koji se nalazi u SAD može suditi američki sud, pa može biti kažnjen čak i smrtnom kaznom, koju je Europa odbacila kao barbarsku. Svi smo jednaki - ali su Ameri jednakiji od drugih! Sporazum (nastao kao "kruna" niza sporazuma od 1994.) utvrđuje široku eksteritorijalnost američke vojske, kad se nalazi na području Republike Hrvatske.
Hrvatska se odrekla primarnog prava primjene kaznene jurisdikcije (članak 5, stavak 1). Američki vojnik, kao i civil s vojskom povezan, načelno može biti suđen u Hrvatskoj, ali ne i pritvoren. Ukoliko sudski postupak potraje dulje od godinu dana (što nije problem srediti odugovlačenjem), američke vojne vlasti će proglasiti da više nemaju obaveza prema hrvatskom pravosudnom sustavu. (Istovremeno, kako znamo, američki vojni sudovi ne samo da sude stranim državljanima osumnjičenima za terorizam, nego ih i godinama drže u zatvoru bez podizanja optužnice i podvrgavaju mučenju.)
Ukoliko dođe do razmimoilaženja između američke vojske i hrvatskih vlasti, pristupit će se "konzultacijama", za kojih "hrvatske vlasti mogu predočiti svaku relevantnu informaciju i vlasti Sjedinjenih Država će je u potpunosti uzeti u obzir" (čl. 8). Lijepo od njih da će "uzeti u obzir" - ali odluku će donijeti sami. Ima niz sličnih odredbi o izuzimanju iz sudske nadležnosti, carina, poreza i dr..
Ovakva vrsta ugovora napravljena je po ugledu na status američkih snaga koje su se nalazile na području Njemačke i Italije nakon Drugog svjetskog rata. Te zemlje, poražene i okupirane, nisu naravno mogle uložiti prigovor, pa to traje i do danas. Italija je više puta iskusila što to znači: čak ni pilot koji je skrivio smrt desetina ljudi nije mogao biti procesuiran u Italiji!
Slika desno: sa istog prosvjeda u Zagrebu. Desno, u crvenim odorama: Zli bubnjari.
Ovaj ekskluzivni i jednosmjerni ugovor, čije je potpisivanje bilo uvjet za američku potporu ulasku Hrvatske u Organizaciju sjevernoameričkog ugovora, jedan je od vanjskih znakova današnje prave naravi NATO-a, u koji je Hrvatska uletjela kao guska u maglu. Nakon propasti Varšavskog pakta, NATO je izgubio svaki smisao postojanja, osim jednoga: da bude oruđe američke imperijalističke politike (usmjerenog, između ostalog, i na razbijanje europskog zajedništva). Nekoliko većih zemalja ima prostora za vođenje donekle nezavisne politike - ostali mogu samo prihvaćati diktat.
Pohvalno je što je predsjednik SDP-a istakao kako je vladajuća stranka priznala da Republika Hrvatska ovim zakonom prenosi dio suvereniteta. Nažalost, Socijalnodemokratska partija pokazala je teško licemjerje, glasajući za prihvaćanje Sporazuma..Neki ustavni stručnjaci tvrde da je referendum o pristupanju NATO-u obvezan po članku 141 Ustava, jer se radi o udruživanju u savez država, gdje se dio suvereniteta prenosi na Savez. A sada - Hrvatska prihvaća prenošenje dijela suvereniteta ne na Savez, nego na jednu drugu državu - to je klasični polukolonijalni status!
Bojimo se da je ovo samo početak nevolja koje nas čekaju. Stranka Zelena lista, pripadnica europskog i svjetskog zelenog političkog pokreta, opredjeljenja za nenasilje i globalnu suradnju i solidarnost, nastavit će s akcijama protiv NATO-a i američkog i svakog drugog imperijalizma i militarizma, za miroljubivu vanjsku politiku Hrvatske okrenutu Europskoj uniji i Ujedinjenim narodima.
Naknadan bilješka: Pročitajte u Večernjem listu razgovor sa Sergiom Vuskovićem Rojom, profesora filozofije u Valparaisu, koji je 1973. preživio mučenje: Još i danas čujem krikove s Esmeralde.
Post je objavljen 17.07.2008. u 20:35 sati.