- Koji postotak članova CNT-a je u CNT-u zbog svoje političke opredjeljenosti za anarho-sindikalizam? Što savjetujete nama u Britaniji?
„Prije svega, većina članstva CNT-a je tu iz ideoloških razloga i slaže se sa stajalištima CNT-a, ali uglavnom ljudi dolaze u CNT iz različitih organizacija, sindikata itd. Zato CNT organizira večernje škole na različite teme, od ekologije do liberalizma, demokratskog društva, itd. tako da je prisutna edukacija u kojoj sudjeluje dosta ljudi. S druge strane, nezgodno je da vam dijelim savjete, sve što vam mogu reći je da ako budete radili vidjeti ćete i rezultate.“
- Da li su se zborovi održavali samo tijekom štrajka, ili su se nastavili i kasnije?
„Što se tiče organiziranja u industriji uloga masovnih skupova je ključna. Tijekom ovih godina pokušali smo organizirati redovno održavanje zborova za svaku smjenu u svakoj tvornici. U selima i gradu se i dalje redovno održavaju sastanci, Prije dva tjedna oko 2,000 ljudi je prisustvovalo skupu u samom gradu. Mi se posebno koncentriramo na manja mjesta i sela, lokalni skupovi podjednako su nam bitni kao i skup u gradu.
Također, svakog dana CNT posjećuje različite radionice, tvornice, koristeći jutarnju pauzu u 11h, uđemo u tvornice i na licu mjesta diskutiramo sa radnicima o aktualnim temama“.
- Da li imate pouzdane delegate, i da li vam se nekada dogodilo da delegat nije zastupao stavove članstva i da je morao biti opozvan? I da li su ti pojedinci bili demoralizirani ili iznervirani zbog toga? Što su osjećali zbog toga što su bili šutnuti sa dužnosti?
„Nitko do sada nije bio opozvan, ali kada bi neki delegat glasao u suprotnosti sa stavovima sastanka bio bi opozvan i izbačen iz sindikata. Svaki delegat se bira na određeno vrijeme, poslije šest ili dvanaest mjeseci netko drugi postaje delegat, ali nitko nije bio opozvan jer ni jedan delegat nikada nije iznosio stavove koji nisu bili odobreni na sastanku“.
- S obzirom na sve što ste radili, što je Država učinila da vas spriječi?
„Jedna od stvari koje su se dogodile u Adriji, koja se nalazi istočno od Puerto Reala, CNT je optužen – odnosno neki članovi CNT-a su optuženi za oružanu pljačku. Ovo su iskoristili kao izgovor za hapšenje članova CNT-a i pokušali su slomiti sindikat. Od 1977. kada je ponovno legaliziran (poslije smrti Franca i kraja fašističke diktature koja je trajala od 1939. godine), CNT je bio žrtva nekoliko sabotaža, i različitih represalija kojima je pokušano gušenje sindikata.
Pazili smo da u sve akte nasilja, u direktne akcije, bude umiješano cijelo naselje. Nismo se postavljali kao avangardna grupa koja ide okolo i radi takve stvari. Uključivali smo cijelo naselje, cijeli grad i sve ljude kojih se to ticalo. Nismo bili avangarda, nasilje i direktne akcije je sprovodila cijela zajednica.
Ja sam osobno bio optužen, kao i drugi drugovi, za različite stvari, na primjer da smo načinili materijalnu štetu od 20 milijuna pezeta, moj telefon je bio prisluškivan i tako dalje. Ali te stvari se nisu dešavale samo meni već i drugim drugovima. Pokušali su kriminalizirati članove CNT-a, pogotovo one koji su bili istaknutiji i aktivniji.“
[ CNT, španjolska sekcija Međunarodnog udruženja radnika i radnica, postojao je tijekom cijelog 20.stoljeća. Kada je fašistički general Francisco Franco izveo vojni udar 1936. godine CNT je imao 2 milijuna članova i bio je najveća radnička organizacija u Španjolskoj. Kada je Franco konačno umro 1976. CNT se iz ilegale ponovno pojavio kao relevantna organizacija, i iako je u posljednjih petnaest godina bilo mnogo onih koji bi najviše željeli da on nestane, CNT je opstao. Danas je CNT u svim dijelovima Španjolske na putu obnove svoje uloge borbene radničke organizacije.]
***
Post je objavljen 17.07.2008. u 19:53 sati.