POČETAK USTAŠKOG POKRETA
-Djede, imaš li danas vremena, da razgovaramo o ustašama i fašistima? – pita Ivica i prije nego je odložio školsku „torbicu“...
-Ali, još nisi ručao! Ručak je na stolu i treba ručati prije nego se ohladi...
-Dobro, ja ću jesti a ti mi pripovijedaj i objašnjavaj. - uporan je i mali.
-Kako ti kažeš, „šefe“! – počnem ja:
Prošli put smo došli do pucanja po hrvatskim predstavnicima u Narodnoj skupštini u Beogradu...Ja sam poslije malo tražio po Internetu, da vidim kako me služi sjećanje. Tako ću i danas biti sigurniji u pričanju....
„Zli jezici“ kažu, da je Puniša Račić „dobio mig“ za pucanje iz samog kraljevskog Dvora... Izgleda vjerojatno - prema kazni ( 20 god) i načinu izdržavanja kazne (gotovo u hotelskom smještaju) .
Očevidac pucnjave u Skupštini u Beogradu bio je i dr. Ante Pavelić. Navodno je tada rekao, da Hrvati nemaju što tražiti u Skupštini – umjesto prava i demokracije mogu očekivati metak - „pokupio se“ i sa svojim istomišljenicima otišao u emigraciju. Tamo su se počeli spremati za ustanak i „izlazak“ Hrvatske iz Jugoslavije. Odatle naziv za njih „ustaše“...
Dakle, ustaški pokret „posijao“ je Puniša Račić...! O tom se - kao uzroku – ne govori...!
Kako je hrvatski narod malen, kroz povijest se uvijek morao „uvlačiti pod zaštitni plašt“ većih naroda pokušavajući opstati... Tako je bilo i 30-ih godina prošlog stoljeća. U Europi se stvarao pakt „sila osovine“ na čelu s Njemačkom i Italijom, pa se Pavelić uzdao u njihovu pomoć u odvajanju od Jugoslavije. I, dobio ju je –
Danas imamo sličnosti s tadašnjim vremenom. EU za prijem Hrvatske u članstvo hoće slobodu „kupovanja“ naših bogatstava, za Italiju i Sloveniju hoće „isključenje“ iz ZERP-a, za Ameriku „isključenje“njenih građana iz odgovornosti za ratne zločine, za NATO hoće teritorij za eventualne baze, za UN hoće i naše vojnike na „trusnim područjima...“, itd.. Dakle, „povijest Hrvatske se u neku ruku ponavlja.. „. Razlika je u našem vodstvu, koje misli, da će „nadmudriti“ tražitelje tih zahtjeva... „Pavelić to nije znao...“ Ili nije mogao...
ZLOČINI U NDH
Napadom Njemačke 1941. god Jugoslavija se raspala. Na jednom području proglašena je NDH (Nezavisna Država Hrvatska) . Iz emigracije su se vratili ustaše i uspostavile vlast.Prijašnje pregovaranje s komunistima prekinuto je zbog osnovnog razilaženja: cilj ustaša bio je samostalna Hrvatska, a cilj komunista bio je očuvanje Jugoslavije, koja je kao cjelina bila bliža SSSR-u. Napad Njemačke na SSSR komunistima je bio znak, da krenu ka svom osnovnom cilju – „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“
Napadnuta NDH počela se braniti, kao što to čini svaka država. Komunistima uzbunjeni Srbi napadali su Hrvatsku čineći zločine. NDH se branila i uzvraćala – zločinima. I zbog toga i zbog zahtjeva Njemačke stvarani su logori.... Među njima najpoznatiji je Jasenovac. Dakle, povod su bili napadaji – kako se onda govorilo – četnika. To napadnute države čine i danas. Napr. Amerika: - Guantanamo na Kubi...Koliko su ti logori humani i opravdani – može se govoriti... Ali, to je jedan način zaštite od agresora... Za vrijeme II. Svjetskog rata u Americi je navodno u logorima bio velik broj Japanaca.
-Tko su bili komunisti i što su oni htjeli? – pita me Ivica... Pokušat ću mu to što jednostavnije razjasniti....
-Vidiš, prije više od sto godina počela se u svijetu razvijati industrija, nastajale su tvornice. To su osnivali i razvijali bogataši – kapitalisti – koji su zapošljavali siromašne radnike, koji nisu imali ništa osim ruku, kojima su mogli raditi. Takovi se ljudi nazivaju – proleteri. Njima je trebao posao da bi mogli prehraniti sebe i svoje obitelji..
-.Radnici su zbog toga bili ogorčeni...Poduzimali su razne akcije, da poprave svoj položaj i život: - Obustavili bi rad (štrajk), poslodavac bi ih otpustio i doveo druge radnike (zvali su ih – štrajkolomci – ili njemački:štrajkbreheri) – Drugi put su onemogućavali rad štrajkolomcima. – Poslodavac bi naručio policiju, koja je rastjeravala i batinala štrajkaše. – Zatim su se radnici organizirali u sindikate, itd., itd....Zatim su se javili radnički vođe i teoretičari za promjene društvenog uređenja i na međunarodnom planu. To je bila komunistička ideja – uređenje društva po komunama bez privatnog vlasništva... To su propagirali – dakle komunisti. Jedna od glavnih njihovih izreka je „Proleteri svih zemalja – ujedinite se...!“ Pa, kad bi u nekoj zemlji radnici poveli borbu za svoj bolji položaj – dolazili su im u pomoć komunisti i iz drugih zemalja...
-Pa, to je bilo dobro – ta radnička sloga! – kaže mali Ivica...
-Za radnike je to bila pomoć – kažem ja malome. – No, poslodavci kapitalisti nisu „popuštali“! Mislili su, da novcem mogu uvijek zvati policiju, koja će braniti njihove interese i batinati štrajkače... U tome nisu znali mjere...I radnici su se pobunili protiv svih postojećih zakona – izbila je revolucija... Najizrazitije je to bilo u Rusiji. Izginulo je mnogo radnika, ali i kapitalista. Kaže se – proliveno je mnogo krvi!...
-I, je li bilo bolje? – opet će Ivica.
-Kako kome! – kažem ja.- Ubrzo je radnicima opet bilo lošije... Umjesto kapitalista na radničku grbaču „popeli su se“ diktatori iz redova radnika.Jedno od obilježja komunista morao je biti i ateizam (bezvjerstvo), kao znak "naprednosti"i odanosti diktatorima. Počeo je teror nad radnicima, zatvaranja, osnivani su logori za kažnjene... Jednom riječi – komunizam se izokrenuo u svoju suprotnost...Takova je revolucija u Španjolskoj 1936.god prouzročila građanski rat. Tamošnjim komunistima dolazili su u pomoć i neki komuniisti iz Hrvatske (danas bi rekli, da su se umiješali u unutarnje stvari druge države...). To je trajalo do 1939. god kao neuspjeh komunista.
Tako su u proljeće 1942. god četnici ili partizani (danas bi rekli: „antifašisti“) napali moje rodno selo u kojem su bile samo 4 ili 5 srpskih kuća, koje nitko nije dirao, napali ustašku posadu u školi, svladali je, odveli ustaše i neke druge ljude iz sela - u susjedno srpsko selo i tamo ih poklali. („Da uštede municiju“. To sam saznao četiri godine kasnije...) Zaklali su i moga učitelja, koji je bio „kriv“ samo što je bio Hrvat i što je stanovao u školskom stanu. Školu sagrađenu prije nekoliko godina su spalili prvi put. Drugi put su je spalili opet 1991. god.
U jednom ličkom selu „antifašisti“ su navodno obučeni u ustaške odore „napali“ srpsko selo, kako bi se Srbi odlučnije pobunili protiv NDH, jer do tada su bili neodlučni...
U jednom selu nedaleko Siska partizani ( pardon – antifašisti!) jedne noći poubijali su većinu muškaraca.
Nešto više o tom možete pročitati u knjizi „SISAČKI ŽRTVOSLOV“ Adama Zahirovića na 390 stranica. Tu su osnovni podaci za 1816 žrtava među kojima su 631 civili (žene, djeca,starci) od partizanske ruke (zapravo „antifašističke“!)...
Kako se vidi, postoje i zločini „antifašista“!
Post je objavljen 17.07.2008. u 18:34 sati.