Pregled posta

ODMOR ZA UMORNE ...

..............................

................................................

.........................................................................

Nekad davno bila sam umorna duhom i sve se činilo teško, nemoguće i bez nade ... Dugo je trebalo dok sam izišla iz takvoga stanja. Nije se puno toga promjenilo u mome životu, dogodile su se čak i neke stvari koje bi me trebale vrlo ražalostiti i po nekoj logici baciti u još veći očaj, ... , no tako se eto, nije dogodilo ...

Po čijoj volji ? Tko je bio taj koji brine ne samo o meni nego i o svima onima koji su, htjeli mi ili nehtjeli, vezani za nas, čiji životi su određeni našim, čiji životi određuju naš život (nitko ne može reći da njegov život nema utjecaj na nekoga niti da životi naših bližnjih ne utječu na naš ...) ?
Kako za sve u životu treba poticaj tako je i meni trebao. Taj poticaj rezultat je nekih mojih žalosti i razočarenja, nemarom prijatelja i nebrojenim drugim okolnostima.
No nije sve tako loše !!! Rezultat svega toga su novi tekstovi i misli.

Nakon toga vremena pronalazila sam zanimljive materijale za koje vjerujem da će razveseliti ili utješiti nekoga.
Knjige su najljepši darovi za mene i poticaj na razmišljanje o sebi i drugima ... Ovdje sam izdvojila dijelove tekstova u kojima je sadržano puno mudrosti koje nam svima tako neki puta nedostaje........................................................................

****************************************************************

..................

Odmor je današnjem čovjeku potrebniji od hrane i pića. On svega ima u izobilju, ali pati od neizljećivog umora. čovjek je preumoran da bi uopće mogao pronaći samoga sebe. I kada ima vremena današnji čovjek ne zna što bi s njime.Najčešće bjesomućno nastoji ispuniti ga novim djelatnostima, makar ga one još više umarale, samo da se ne bi osjetio izgubljenim. Kako izaći iz tog začaranog kruga ?
Odgovore na neka svoja pitanja možete pronaći u dijelovima tekstova koji slijede.
Umijeće življenja i odmaranja ne predaje se u našim učilištima, a tako nam je potrebno ....................

RAD I ODMOR - RITAM ŽIVOTA
Odmor održava život kao što ga održava i rad. Odmor zato nije prestanak rada, nego upravo omogučavanje života. Odmor i rad su dva koraka u životu, koji jedan bez drugoga ne postoje. Tko samo radi brzo će se iscrpiti i nestati iz svijeta. Tko se samo odmara, brzo će očajavati, izgubiti smisao života i postati duhovno mrtav.
Rad i odmor su kao kucanje čovjekova srca. Srce pogoni krv u sve dijelove njegova organizma, a onda je opet iz njih uvlaći natrag. Srce postaje bolesno kada ne može tiskati krv u sve dijelove tijela ili kad je ne može dovesti natrag. Te dvije radnje se ne smiju miješati, one moraju ostati neovisne, ali moraju teći jedna nakon druge. Tada je čovjek zdrav. Ubacivati zdravu krv u organe - to je posao. Ponovo je crpsti natrag da se pročisti - to je odmor.
Tko stalno radi ubit će se od posla, a tko ne radi, ubit će se od nerada i nemara. Stoga odmor nije obično mirovanje i nerad, a ni rad nije ubijanje poslom. Rad i odmor su ritam čovjekova života. Bitno je ne miješati rad i odmor, na unositi odmor u rad. Kad se radi, treba raditi čitaviom srcem, a kad se odmara to treba biti samo odmor. Zato se ne smije za vrijeme odmora razbijati glavu o onome što smo radili na poslu. Odnosno odmor počinje onoga časa kada smo se iskljččili iz posla, kada možemo čuti zvukove, uočiti predmete oko nas. Kao što je posao obavezan obavezan je i odmor. Produljimo li svoj posao i u odmor u bilo kakvom obliku onemogučujemo odmor, a ujedno time ne činimo ni dobar posao. Time do kraja trošimo svoje energije, pa kad se vratimo na posao ne možemo više kvalitetno raditi. Jednako tako produljujemo li svoj odmor u trenutke kada treba raditi, tada ćemo osjetiti da nam posao postaje sve teži i čini nam se da nas vrijeme stišće, te nemožemo izvršiti ono što trebamo. Kvaliteta i brzina obavljenog posla ne ovise o tome koliko i kada radimo, nego o tome kako smo se odmorili. Opasno je kada čovjek samo radi, a nikada se ne odmara. No jednako je tako tragičan čovjek koji spava i danju i noću. On je već mrtav. U prirodi oko nas postoji ritam rada i odmora. Tko to razumije, znat će živjeti. Sklad između odmora i posla donosi radost, sreću i uspjeh.

..........

KAKO VOLJETI SVOJE TIJELO
Odmarati se može na razne načine. Ljudi se varaju kada misle da je samo tijelo umorno i da njega treba odmarati. Tijelo može podnositi brojne napore, ako je duša odmorna i ako je duh zdrav. Ako čovjek nije u svojoj duši prisutan, ako njegova duša nije zadovoljna, tada njegovo tijelo osjeća da ga nema tko voditi, nema ni snage ni smisla, ni motivacije za posao. Drugim riječima odmor duha i duše je najvažniji. Što ne znači da smijemo zanemariti odmor tijela. Tijelo ćemo odmoriti tako da uzimamo dovoljno hrane i pića, da se dovoljno krećemo, da odemo na čist zrak, bavimo se sportom.…Tijelo ćemo odmoriti ako ga ne preopterečujemo teškim jelima i pićima, ako mu dademo dovoljno sna i mira , ako se od napetog posla okrenemo mirnim radu, onom koji nam donosi zadovoljstvo i mir. Tijelo odmaramo ako u određenim vremenskim razdobljima odlazimo liječniku da nas pregleda i posavjetuje. Tijelo ćemo odmoriti ako ga volimo. Tijelo se također odmara ako je disciplinirano. Umaramo ga ako kasno liježemo i dugo spavamo. Tijelo se umara ako ne može slijediti ritam prirode.
Tijelo ožuivljava naša duša., te ono zajedno s dušom doživljavba da je dobro da bude voljeno. Tijelo se umara kada nezadovoljno gunđamo na pojedine organe svog organizma ili kada smo nezadovoljni svojim izgledom.
Za tijelo se treba brinuti. Odmarati tijelo znači voljeti ga takvog kakvo jest, a onda će biti zdravo i sretno.
.........................................................

U KORAK S DUŠOM
Posao može čovjeka učiniti ovisnikom. Mali uspjeh u poslu, zarađen novac, imanje, veća čast u društvu, bolje jelo, piće, odijelo koje smo dobili poslom, te osjećaj da ćemo s više rada više imati, čine nas nesposobnima da prestanemo raditi i da se odmorimo. Čovjeku se učini da odmaranje znači gubitak onoga što smo zaradili. Ta ovisnost o poslu je nutarnja, emotivna ili duhovna. Iz dana u dan radimo do iznemoglosti. Čovjek niti ne zapaža da postaje umoran, star i oronuo od posla. Radi vikendom, blagdanom, najprije na radnom mjestu, a onda nastavlja kod kuće. Tako sakuplja u sebi nezadovoljstvo i bolest. Duša pobjegne kao da je mrtva. Dođe li još k tome i druga napast a to je da trebamo štedjeti, misleći da ćemo imati više, zapažamo da nas imanje i novac vežu. Novac postaje gospodar koji ispija čovjekove snage, postavlja se na prvo mjesto i gospodari životom. Čovjek ne zapaža da je bijedan, osiromašen duhom i nema vremena za odmor. Ne može spoznati da nije kuća jedino bogatstvo jer ona istrune i propadne, i da je najvažnije duhovno bogatstvo i djelo koje ostaje. Čovjek misli da je novcem sve dobio, a zapravo je izgubio.
Odmor je zapravo hvatanje koraka s vlastitom dušom. Stvoritelj svijeta nas je pozvao da život počnemo tako da se odmaramo, da spavamo, da osluškujemo svoje srce, oca, majku, prirodu i sve oko nas. Život počinje ali i završava odmorom.
Odmor je rad srca i duše. Čovjekova duhovna sposobnost je poput izvora vode. Duša je naš najosjetljiviji organ. Duh je sama ljepota i nježnost i on se može dobiti samo ako smo odmoreni, i mirni. Vrijeme je za odmor i mir.
......................................

I ČISTA SAVJEST JE ODMOR
Jedino odmara cjelovit odmor. Cjelovit odmor za dušu i tijelo jest biti u tišini i miru, te doći tamo gdje nas ništa ne uznemiruje, ni prošlost, ni budućnost, ni brige, ni ljudi, ni bolest. Imati mir od grijeha, krivice, slobodu od ružnih misli i loših planova. Cjelovit odmor nastaje tada kada odlučimo biti dobri, plemeniti i svima opraštati.
Savjest boli jače nego boli noga, uho ili zub. Ako smo bili zli i nekoga povrijedili, onda to boli jače no fizička bol. Kad nakoga povrijedimo to donosi nemir, gori od svih nervoza i opasnosti. Zato se odmorimo od svega što je loše za nas i za druge, očistivši svoju savjest. Odmor je tamo gdje se osjećamo dobro, gdje smo voljeni i gdje volimo druge. Važno je da se na takav način odmaramo svaki dan. Svaku večer sjetimo se što je u danu bilo lijepo i dobro i zaželimo da sutra bude još bolje, kako bi se oslobodili negativnih dojmova, uvreda i doživljaja.
/Tomislav Ivančić/

P.S. .... Odoh na odmor ...
... I dok se opet ne budemo čitali ...
.......................................................

.............................................................................

...................................................................................................



BVB !!!
Lijep pozdrav ...
...............................







Post je objavljen 17.07.2008. u 17:54 sati.