Marketing
Nemoć trenutka
Mojih je deset prstiju
Uvijek bilo premalo za jučer,
A previše za sutra.
Danas sam vrijeme
Na ramenima nosila.
Okrznuta mamurnim jutrima
Sa kolotečinom se sudarala
I noć za molitve sudbini ostavljala.
Nepregažena, a polegla,
Umorna je sjenka drhtala
Ulovljena u zjenicu bola.
Nije bilo ni pada, ni posustajanja,
Samo je ožiljak prošlosti
Zaigrao van svoga vremena,
A zarobljena misao u sjeni podneva
Prozvala je nečiju nečistu savjest
I nije došao sa izvinjenjem,
Nije ni oprost za grijehe zatražio,
Ni mišić na licu mu nije zaigrao..
Samouvjereno i nadobudno,
Mojim se ranjenim srcem osnažio
I iskrenošću poklonjene ljubavi poigrao.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 21.07.2008. u 05:05 sati.