... Mislila sam da te mogu zaboraviti...
... Potisnula sam te na dno povrsine svoga mora..
... Zapravo sam zivjela u tom uvjerenju...
... Sve dok nisi isplovio na povrsinu...
... Sve dok se nije vratilo ono sto je bilo prividno zaboravljeno...
... Tvoj glas...
... Sva ona sjecanja...
... Sve ono sto nas je nekada spajalo...
... Sve je to previse boljelo...
.. I ono sto sad osjecam je preveliki teret..
.. Jer ne mogu te zaboraviti...
.. Pokusavam ali mi ne ide...
.. KAd vidim tvoj lik...
... sjecanja i uspomene poprimaju oblik...
.. i tada postajem svjesna sto jos osjecam...
.. a boli me to da sam ja za tebe samo stranac...
... i bojim se onoga sto se u meni javlja...
... ti si moj zivot...
... moja inspiracija...
... najveci san...
.. moje sve...
... odustala sam od svojih borbi...
... sve prepustam vremenu...
... neka bude sve kao sto je zacrtala sudbina...
... protiv nje nema borbi...
... borbi zivota...
... ti si jutro sto me zorom budi...
... ti si mrak sto me tamom vuce...
Post je objavljen 17.07.2008. u 13:38 sati.