Pišem...
Možda je prošlo dva dana, možda dvadeset.
Kad sam otvorio oči bio je mrak i ležao sam čekajući da vidim hoće li smrknuti ili svanuti. Izba je smrdjela. Ja sam smrdio. Voda na dnu kante bila je topla i zelena od algi. Oči su me pekle od prašine i pepela vatre koja se ugasila tko zna kada. Naprezao sam se složiti bar nekoliko komadića grozničavih sjećanja u cjelinu koja bi mi rekla nešto o prethodnim danima.
Uz ulaz stajao je štap otet moru koji me poveo do vode.
Na povratku teška sam srca primijetio da je jaja ispala iz gnijezda umjesto mene pojeo pijesak.
Post je objavljen 17.07.2008. u 11:26 sati.