
mora da mjesec je bio pun tad
za drugi razlog ne znam ni sad
ono popodne u kafiću
ti, ja, neko društvo na piću
i nagli udar srca mog
zrak oko mene još drhti od tog
sanjala sam nas dvoje
plašile me jarke boje
više spavat nisam htjela
samo sam nad tobom bdjela
molila za neki tvoj znak
to vuklo me natrag ko da sam rak
prošao mjesec i dva i tri
moji se za me brinuli svi
a ja stigla iza granice sna
vidjela tamo što želja zna
pa nisam htjela tražiti spas
nisam se mogla odvajat od nas
sad kao da pomalo prolazi
pun mjesec mi rjeđe dolazi
a dan sigurnije korača
ta želja je samo dio plača
drugi plaču od rođenja i od zbogom
ja od susreta s tobom
Post je objavljen 17.07.2008. u 00:01 sati.