Što Mu reći? ... ... ... ...
On zna sve što bi mu ja rekao. Zna to bolje od mene i zna to prije mene. Što da ga tražim kad on zna što je dobro za mene, bolje od mene?
Da Bog nije svemoguć, rekao bi da je očajan za odnosom s čovjekom. Ja nisam napravljen da bi bio lik u njegovom filmu ili da bi bio vojnikić u igri kojom On upravlja. On želi sudjelovati. Napravio je nas unutar dimenzija prostora i vremena da bi nas ograničio na način da može biti sa svima, uvijek. Toliko On želi odnos s tobom.
Desi mi se puno puta da želim doći pred Boga, a ne znam kako bi molio. Glupo mi je pričat mu nešto kaj zna.
Dvije stvari možemo reći Bogu, a nisu besmislene bez obzira na to što ih on zna.
Uvijek možemo zahvaljivati. Bog uvijek daje i uvijek mu imamo za kaj zahvaljivati. Znam da i ja volim čuti "Hvala" i onda kad znam da je ta osoba svjesna toga što sam učinio za nju.
Nije besmisleno ni priznati. Ako sam u pravu (a Bog uvijek je), bez obzira što to bilo i bez obzira što ja znam da sam u pravu, volim da i druga osoba prizna. Vjerujem da i Bog isto to voli.
Teško je zamisliti razgovor između Boga i čovjeka kao razgovor između 2 čovjeka. Meni je to često glupo, ali utjeha je doći Bogu u molitvi tipa: "Bože, meni su danas stavili svijetle bež pločice, a ja sam baš htio boje slonove kosti. Mene to muči. Molim te, pomozi...". [ovo je primjer, nemam svijetle bež pločice]
Ako me nešto muči, znam ja istu glupost ponoviti više puta u toku dana(ne baš istim riječima). Meni je od toga lakše. Vjerujem da Bog itekako dobro tješi.
Neki ljudi predlažu ponavljanje istih "molitava". Ja mogu shvatiti da osobu nešto muči pa se stalno obraća Bogu jer joj je to okupira misli. Ono što ne mogu shvatiti je da osoba pročita određene riječi negdje i ponavlja te riječi s namjerom da njima postigne blagoslov. Meni to zvuči kao religija, a to ne volim. Ako ima netko tko mi može objasniti kako na taj način gradi odnos s Bogom, bio bi mu zahvalan.
S druge strane, predivni su oni trenuci kada prestaneš blebetati i komuniciraš s Bogom drugačije (duhom, srcem, whatever...). Jednostavno te ispuni činjenica da se pred njim i tu prestaju sve verbalne barijere. Jako sam cijenio jutra na Činti kad bi uspio skupiti snage, ustati se ujutro prije 8 i provesti ih s Bogom (doma mi je jako teško to napraviti jer nemam doma mira ni rano ujutro). To je jako lijepa priprema za dalje.
Post je objavljen 16.07.2008. u 21:17 sati.