Jučer sam bila na sprovodu na Šolti. Otac je držao govor i prvi put sam ga vidjela da plače od tuge. Nikad ne pusti ni suzu pred ljudima. Čak mu je i glas pucao. Prvi put je plakao zbog nečije smrti.
Nevjerojatno je bilo koliko istina i laži se reklo o jučer. Neobično za jednog pokojnika da mu tako deru kožu lažima i istinama.
Sve je bilo bijelo. A pred lijesom je bila slika iz vremena kad je radio za Donnu Karan :) lijep, šarmantan.
--
Shvatila sam ulogu crkvene ceremonije!!
Ljudi su cijelo vrijeme plakali (i malo se naslađivali što mogu plakati za nekime, kao obično) osim kada se došlo u crkvu. Meni je to bilo dosadno pa sam zujala. Inače sam pristojna pa kakav god da je običaj sam za, ali svećenik je nosio sunčane naočale, dakle.. nije mi to nešto vrijedno poštovanja.
Muzika razdražuje ljude. Nakon što se uđe u crkvu, sva muzika prestaje. Jedini zvukovi su zvona i glasovi. Kako i sami znate, ako u misi sudjelujete, najveći dio sudjelovanja čini polukoncentrirani govor riječi naučenih napamet. Misa traje oko sat vremena. Cijelih sat vremena ljudi čine naučeni obred koji je svakih pokretom i svakom riječju određen. Već u prvih petnaest minuta ljudi sasvim otupe. Tu leži tajna jednog smisla te ceremonije. Na vjenčanjima ljudi u crkvi izgube euforiju, na pogrebima izgube bol. To je predivno!!
--
Sad da se vratim u život koji nije oslobođen i koji ide dalje:
Bila sam u ZKMu gledat film Progulka. Film je bio predobar, naišla sam na njega na ovom blogu.
Zatim bila sam u Purgeraju gledat Lucifera, opet :D, njeno kazalište. Divna je, divna.
Tako sam uvijek opskrbljena informacijama o obrazovanju u tom smjeru :)
A knjige.. mučila sam se predugo s
Murakami: nakon potresa
. Toliko je loše da .. da sam knjigu prodala antikvarijatu, eto koliko je loše! Kratke priče za zaspat od dosade. Bez smisla, bez ideje, grozno.
Kad sam već kod kritike, da iskritiziram i Times! Times je cijenjen. Trebao bi prestati biti. Hvale svaki cliché. Sve im je najbolje ikad. Bezveze.
--
Ah, samo još ovo i onda se nadam da će ostati samo u meni. Mario je imao blog i vidjela sam da ga jedna ženska ima u linkovima. Ona i dalje piše postove. Vidi se da ni ne sumnja na razlog njegovog odnedavnog nepisanja. Zamislite da se takvo što dogodi među nama. Kakve bi bile reakcije, što, što da saznate, što da ne saznate, što da ostavite komentar: "Si živ/a?" i ne dobijete nikad odgovor?
Možda bih joj i rekla kada me ne bi bilo strah da bi učinila nešto glupo poput toga da mu napiše: "R.I.P. .." Osim što nije na našem jeziku i što je skraćenica..šta ima tko pisat po jednom takvom blogu, fuj.
A i to što se ljudi ponašaju kao da su ponosni jer su imali komunikaciju s nekim koga nema, također mi se to gadi. Moguće da ste vidjeli da u boxu netko onda doda linkove i napiše nešto.
AJME KAKO MORBIDNO!
A i ne bih voljela da oni kojima je bilo stalo vide nešto dopisano. Mislim da će blog i izbrisat.
Oprostite što vas mučim s ovim. Ne bum više :)
Post je objavljen 16.07.2008. u 13:19 sati.