Marketing
..Trenutak za priču...
Ne tako davno, na jednim Olimpijskim igrama, devet atletičara, svi sa mentalnim ili psihičkim nedostatkom, stajalo je na startnoj liniji utrke na 100 metara.
Startni pištolj je opalio i utrka je počela. Nisu svi trčali, ali svatko je htio sudjelovati i pobijediti.
Trčali su po trojica, a onda se jedan dječak spotaknuo i pao te počeo plakati.
Ostalih osam trkača su ga čuli kako plače. Usporili su i pogledali za sobom… Zatim su stali i vratili se nazad. Svi do jednoga…
Djevojka sa Downovim sindromom sjela je do njega, zagrlila ga i upitala ga, “Je li ti sada bolje?”
Zatim su sva devetorica, rame uz rame, došetali do ciljne crte.
Svi gledatelji ustali su i zapljeskali. A pljesak je trajao vrlo dugo…
Ljudi koji su to promatrali još pričaju o tome.
Zašto?
Zato što negdje duboko u sebi, svi mi znamo da najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda.
Najvažnija stvar u ovom životu je pomoći drugima da pobjede. Čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
“Svijeća ne gubi svoj sjaj ako pali drugu svijeću.”
Post je objavljen 16.07.2008. u 11:40 sati.