Zamrsene rijeci k'o paukova mreza. Zelim izbaciti iz sebe pojedine rijeci.
Nemogu. Drzim u sebi. Tako ce i ostati.
Na zidu red staklenih boca. U svakoj boci mali cvijetak. Za ljepsi dektor.
Za podizanje raspolozenja. Boca ukrasena svijetlim tonovima. Za ljepsi prizor.
Ruka mi krenula prema njima, da oraspolozim dusu, da vratim na sebe svoj stari osmijeh, svoje staro veselo ponasanje, i cerekanje na nepotrebne stvari.
U suncu trazim nadu, pruzam mu ruku. U oblacima trazim snagu, lovim ih pogledom.
Sto ti je? Zasto nisi od volje?
Ne, jesam, nije mi nista.
Zar se toliko vidi na meni?
Zasto se nemogu vratiti na staro?
Mogu!
Ja to mogu, i hocu!
... Cim uhvatim priliku ...
Post je objavljen 16.07.2008. u 00:32 sati.