Ovako dalje više ne ide.
Nije me inače briga za Nacional; nit ga kupujem, nit ga čitam. U stvari, skoro da se i nema što više kazati o tom „neovisnom news magazinu“. Razni ljudi na razne načine zarađuju svoje novce. Neki, štoviše, i ne zarađuju pa ipak imaju. Ne kaže se uzalud da je bolje nekim stvarima ne pridavati značaja ni publiciteta. Kao ono kad su Talijani odlučili da mediji ne izvješćuju o idiotima koji su iz obijesti bacali kamenje s nadvožnjaka na autostrade. Danas pišeš o jednom, sutra će nova trojica u tome naći inspiraciju.
Opet, ako o svemu šutimo, isto ne valja. Pa evo, biram od dva zla manje.
Vidim danas na jednom internetskom portalu eksluzivnu vijest o eksluzivnom članku u novom broju Nacionala. Pišu o zatvorskim danima nesretne Ane Magaš. Pišu o njezinoj zatvorskoj ljubavi i njezinoj partnerici. O kriminalnoj prošlosti i sadašnjosti partnerice. O kovanju planova i izjalovljavanju istih. Novinarica Nacionala upustila se u „investigativno novinarstvo“, prikupila neke izjave, skrpala priču, te izvješćuje javnost. Da ne bismo ostali prikraćeni za emotivni život i seksualne preferencije najpoznatije hrvatske eks zatvorenice.
To nije samo sramota i to nije samo dno dna, to je najgore i neprispodobivo lešinarenje. Već i bijedno uhođenje Gorana Ivaniševića i drugih javnih osoba pokazalo je koliko naši mediji mogu nisko pasti. A što je tek ovo? Ana Magaš je spletom okolnosti postala medijski eksponirana. No, ona nije javna osoba. Osim svega, ona je i žrtva i počinitelj kaznenog djela. S koje god strane želite gledati, ovakvi napisi su ne sumrak, nego mrak.
Što slijedi? Hoće li se u idućem broju pisati o zatvorskoj homoseksualnoj vezi nekog drugog osuđenika? Ili ćemo dobiti fotoreportažu o novoj lezbijskoj vezi neke druge žrtve obiteljskog nasilja?
Ti ljudi koji to pišu i koji to uređuju nemaju ni trunke srama ni dostojanstva. Odvjetnik nesretne Ane je dobio kaznu odvjetničke komore zbog nedoličnog ponašanja. Baš me zanima hoće li sada novinarska komora reagirati. Hoće li ustati itko od javnih pravobranitelja, udruga za zaštitu ljudskih prava, prava obitelji i svih mogućih prava. Hoće li ovaj napis pomoći Ani Magaš da se izbori za skrb nad svojim djetetom. Ili će možda odmoći? Ili se možda htjelo da odmogne? Zar nije bilo dosta nesreće?
Ili to zapravo nije ni briga ni novinaricu ni redakciju. Novi broj je na kioscima i Ana Magaš će pomoći da se proda.
Ona trojica s talijanskih autostrada možda zaista nemaju veze s ovim. Ali kladim se da imaju ona trojica s obale Drave koja su svoje novinarstvo prakticirali na YouTubeu iživljavajući se nad mrtvim tijelom utopljenika. To je ista škola novinarstva, to su đaci odgojeni na programu Slobodnog tjednika, klasa Nacional.
Post je objavljen 15.07.2008. u 18:31 sati.