Vraćam se sa stilom..hehe..kolko je to moguće kod mene...naravno, moj prepoznatljivi stil, valjda, su moje pjesme....ova je nastala prije, hmmmm, 3 tjedna, moglo bi se reći...al ima i boljih...
No, zasad uživajte u onome što vam se nudi, i čekajte vrhunac moje kreativnosti...i usput, ispričavam se na ovako dugoj odsutnosti, no trebalo mi je vremena da shvatim...
Izblijedi svoje suze
Nemoj misliti da si sam.
Dopusti mi da znam
Kako si to učinio i prije.
Nemoj me držati u neizvjesnosti
Nemoj poricati da si kriv
Nego me pusti naprijed
Da mogu puzati kroz tvoje misli
Da mogu vidjeti svaki put kad padaš.
Što manje svjedoka
Sve je veća moja bol
I sad se trudim probuditi te.
Uz izgubljene dokaze
Ti si još uvijek dio njih.
Nastavljam tradiciju ponavljanja riječi,
Prekomplicirano je,
Najbolje da se rastanemo...
Svako nebo je plavo,
Al ne moje i tvoje,
Vrati se...
Pokušavaš srušiti most,
Prije nego dospiješ na njega,
Pokušavaš srušiti most,
Prije nego umreš.
Naše staze
Prekrivene su stopama
Neizmjerne ljubavi,
Ljubavi koja pokušava progovoriti
Iz dubine moje duše,
No dubine nema
Ostala je smo površina,
Sa koje svi lagano dižu prašinu
Te iste,
Sada već
Zarobljene ljubavi...
Post je objavljen 15.07.2008. u 14:44 sati.