Promatram njegove oči. Divne oči pune sjaja. Poput dva reflektora koja se spremaju osvijetlili glumce na pozornici i pomoći im da se metafora njihove slike upije u duše promatrača.
-Ogromno se nebo u meni nastanilo, a ne uspijevam ljepotu tog otkrića prenijeti, podijeliti s drugima! - R. je ovu rečenicu izgovorio u jedva primjetnom jecaju.
Da, ogromno se nebo u njemu nastanilo… Trudni prostor stvaralačke bezgraničnosti, ljepote, slobode kojom su katkad ispunjena neustrašiva djeca i snažne majke.
U toplini njegovih očiju vidi se da nije svjestan koliko je zvjezdica s tog svog neba već podijelio drugima u nizu godina svog stvaralaštva.
Umjetnik bez proračunatosti podijeli najviše, pomaže mijenjati močvarne, beskorisne, kočeće obrasce.
I kako je koji dijelić svog neba podijelio tako mu se ono unutra proširilo, stvarajući nova prostranstva, nove svjetove i mogućnosti i radi toga mu se čini da je u njemu nebo uvijek isto veliko, uvijek isto trudno, u žudnji da eksplodira i daruje se, da mu se ljepota spoznaje množi.
R. nije svjestan koliko je iz njega nebeskog svjetla ispalilo tijekom godina njegovog postojanja. Dio svog neba darovao je i meni i Soulmateu, nebrojeno puta. No, ipak će nas i druge nazivati svojim anđelima, djetinje nesvjestan vlastitih krila kojima nas je toliko puta obgrlio.
R. nije od onih prijatelja koje mogu nazvati kad god mi padne na pamet, jer R. nema mobitel, a rijetko je pri fiksnoj liniji, no ipak je uvijek prisutan baš onda kad to najsilnije zatreba, tada se njegove oči i zagrljaj približe, njegovo nebo eksplodira i podari novu dozu energije za dalje.
R. ojača vjeru kad ista počne lipsati. Vjeru u dostojanstvo Čovjeka, bića koje je svjesno da je val istog oceana u kojem odrastaju bezbrojni životi, jednako vrijedni i jednako svetoliki.
R.-ovo unutarnje nebo stalno podsjeća na to i što god on mislio, onima koji to žele, uvijek uspijeva prenijeti spoznaju ljepote života i snage ljubavi.
Hvala ti, dragi R.
Post je objavljen 15.07.2008. u 13:56 sati.