Još jedna izgubljena duša.
Krećem ispočetka.
I bojim se.
To nitko ne vidi.
Ne prepoznaju me.
Iako stojim uspravno i pomalo sam sretna,
slomljena sam.
Naučila sam voljeti na teži način.
Nikada nisam znala živjeti nepovrijeđena.
Ne znam ni sada.
Ali ustrajem.
Ustrajem pružiti osmijeh.
Svakome.
I zaista je iskren.
Ali još uvijek zaboli... onako neprimjetljivo...
Samo me takne, polako i prolazno.
Pa zaboravim, tek na trenutak.
Upoznat ćete me.
Znat ćete.
Jer ja sam tu, vaša.
I njegova.
Post je objavljen 15.07.2008. u 13:25 sati.